Page 5 - ZI Broj 13/2015
P. 5
Str. 5
- Trenutno radim na seniorskoj poziciji u Uredu javne diplomacije, vodeći računa o politikama NATO-a i kako su one
predstavljene javnosti. Uglavnom se fokusiramo na situaciju u Ukrajini i Afganistanu – objašnjava Ivana, dodajući da bi voljela
ostati raditi u NATO-u i biti u centru svjetskih zbivanja, ali, kaže, svjesna je da je i Hrvatska zapala u tešku krizu identiteta, pa
nastoji i dalje biti aktivna na civilnom i političkom planu u Hrvatskoj.
- Iako, radeći na ovom mjestu je izazov sam po sebi. Tako sam recimo prošle godine dobila priliku prisustvovati NATO
Summitu u Walesu, kao najmlađa pripadnica osoblja ikad. Inače, moji osobni afiniteti su borba za ženska prava i sprječavanje
govora mržnje među mladima, osobito na području Jugoistočne Europe, zaključuje Ivana.
A kako jednoj mladoj osobi izgleda život u Bruxellesu?
- Poprilično ubrzano. Kroz tjedan puno radim, sudjelujem u raznim vojno - političkim zbivanjima, na večer izlazim na večeru s
kolegama ili prijateljima. Vikendima sam često u obližnjim gradovima ili državama, u posjeti prijateljima koji rade u također
prestižnim institucijama u Haagu, Luksemburgu ili Strasbourgu – kaže Ivana.
Belgija joj je peta država po redu u kojoj živi na dulje vrijeme, pa kaže da nije imala problema s prilagodbom i da se, osim na
hladno vrijeme i stalno puhanje vjetra nema na što požaliti.
- Moji koferi su konstantno u pripravnom stanju, bas kao i domaći proizvodi - licitarska srca, figurica našeg pračovjeka i ostali
suveniri iz Zagorja koje nosim sa sobom po svijetu, kaže Ivana, koju često posjećuju I prijatelji iz Hrvatske.
- Kad mi dođu prijatelji, a događa se nekoliko puta mjesečno da netko prespava, tada ih vodim u obilazak grada i obavezno u
Delirium pivnicu - mjesto sa 5 000 vrsta pive. Svi se oduševe, a potom odemo na lokalne specijalitete poput Moules frites
(dagnje i pomfrit) ili kod “mojih” Makedonaca na pohani sir – preporučila nam je Ivana, koja za sebe uvijek ističe da voli ljude,
putovanja i izričito je, kaže, sretna kad može podijeliti sreću sa drugima.
- Na svom putu susrećem razne profile ljudi, ali na svakome od njih sam zahvalna jer me oblikuju u osobu kakva jesam. Ne
bez obzira u kojoj sam zemlji, ljubav prema Krapini i “domačoj reči” je neizmjerna, zaključuje Zagorka iz NATO-a. (ZI)
- Trenutno radim na seniorskoj poziciji u Uredu javne diplomacije, vodeći računa o politikama NATO-a i kako su one
predstavljene javnosti. Uglavnom se fokusiramo na situaciju u Ukrajini i Afganistanu – objašnjava Ivana, dodajući da bi voljela
ostati raditi u NATO-u i biti u centru svjetskih zbivanja, ali, kaže, svjesna je da je i Hrvatska zapala u tešku krizu identiteta, pa
nastoji i dalje biti aktivna na civilnom i političkom planu u Hrvatskoj.
- Iako, radeći na ovom mjestu je izazov sam po sebi. Tako sam recimo prošle godine dobila priliku prisustvovati NATO
Summitu u Walesu, kao najmlađa pripadnica osoblja ikad. Inače, moji osobni afiniteti su borba za ženska prava i sprječavanje
govora mržnje među mladima, osobito na području Jugoistočne Europe, zaključuje Ivana.
A kako jednoj mladoj osobi izgleda život u Bruxellesu?
- Poprilično ubrzano. Kroz tjedan puno radim, sudjelujem u raznim vojno - političkim zbivanjima, na večer izlazim na večeru s
kolegama ili prijateljima. Vikendima sam često u obližnjim gradovima ili državama, u posjeti prijateljima koji rade u također
prestižnim institucijama u Haagu, Luksemburgu ili Strasbourgu – kaže Ivana.
Belgija joj je peta država po redu u kojoj živi na dulje vrijeme, pa kaže da nije imala problema s prilagodbom i da se, osim na
hladno vrijeme i stalno puhanje vjetra nema na što požaliti.
- Moji koferi su konstantno u pripravnom stanju, bas kao i domaći proizvodi - licitarska srca, figurica našeg pračovjeka i ostali
suveniri iz Zagorja koje nosim sa sobom po svijetu, kaže Ivana, koju često posjećuju I prijatelji iz Hrvatske.
- Kad mi dođu prijatelji, a događa se nekoliko puta mjesečno da netko prespava, tada ih vodim u obilazak grada i obavezno u
Delirium pivnicu - mjesto sa 5 000 vrsta pive. Svi se oduševe, a potom odemo na lokalne specijalitete poput Moules frites
(dagnje i pomfrit) ili kod “mojih” Makedonaca na pohani sir – preporučila nam je Ivana, koja za sebe uvijek ističe da voli ljude,
putovanja i izričito je, kaže, sretna kad može podijeliti sreću sa drugima.
- Na svom putu susrećem razne profile ljudi, ali na svakome od njih sam zahvalna jer me oblikuju u osobu kakva jesam. Ne
bez obzira u kojoj sam zemlji, ljubav prema Krapini i “domačoj reči” je neizmjerna, zaključuje Zagorka iz NATO-a. (ZI)
