Page 4 - ZI Broj 282
P. 4

ON JE PREŽIVIO VUKOVAR Žarko Fruk (49) iz Začretja sudjelovao je u obrani
grada heroja, a ovo je njegova priÄŤa o hrabrosti i ljubavi prema domovini

“Bila je to borba za goli život”

Žarko Fruk, rodom iz Popovca pokraj         prema Vukovaru. U Bogdanovce                nalazili po kućama, srećom pa je            studenoga. Nismo bili Rambo, ali
Krapine, rođen je 1968. godine.             smo došli oko ponoći i tu smo čekali        Vukovar bio bogati grad pa se moglo         napravili smo koliko smo mogli. Ne
Čim je počeo Domovinski rat, kao            vodiča da nas kroz Kukuruzni put            naći. Činjenica jest - jeli smo i pili što  možeš više... Držiš pušku u rukama,
23-godišnjak, prijavio se u Posebnu         odvede za Vukovar. U Vukovar smo            smo stigli, i držali smo položaje koliko    a on te gađa granatama - ističe Fruk.
jedinicu policije i otišao na obuku         ušli u ranim jutarnjim satima, 1.           smo stigli. Spavanje je bilo nikakvo, po    Bilo je tu i okršaja licem u lice, na
u Kumrovec. Sa svojim ratnim                listopada, napravili smjenu našima,         kućama, drži stražu, nemaš odmora,          10 - 20 metara, a posebno mu se u
kolegama 1991. godine poslan je u           hvala Bogu, oni su uspjeli izaći. Taj       jako teško pada na psihu. Sjećam            sjećanje urezala jedna anegdota.
Vukovar, gdje je zajedno s lokalnim         dan su i Kukuruzni put zatvorili i bilo     se hladne Vuke koju smo prolazili           - Jedan kolega, bio je 18-godišnji
stanovništvom više od mjesec i pol         je - nitko unutra, nitko van. Tu smo         držeći pušku iznad glave, s vodom do        mladić, a poginuo je upravo
dana hrabro i ustrajno sudjelovao u         ostali sve do 17. studenoga - priča         ramena. Zatim bi izašli van i sušili se     u Vukovaru, s protivnikom je
obrani grada heroja.                        nam ovaj hrabri branitelj i opisuje         u mrazu. Nismo ÄŤak imali niti zimske        razgovarao, bili su na par metara i
Svake godine u ovo vrijeme njega            svoje dane provedene u konstantnoj          jakne, nego neke lagane, jesenske.          nisu se prepoznali. “Koji si ti i koga
obuzima mješavina emocija. Prisjeća        životnoj opasnosti.                          Nije bilo dovoljno ljudi, pa čak i kada     trebaš?”, pitao ga je srpski vojnik.
se dana provedenih kraj hladne                                                          bi mobilizirali nekog domaćina, i on        Kad je rekao Hrvat, počeo je “rusvaj”.
rijeke Vuke, noći prospavanih pod          “Vikend ratnici”                             bi pobjegao s položaja. A mi kada           No i to smo riješili - prisjeća se Fruk.
vedrim nebom i svakodnevnih zvuka                                                       smo došli dolje, nemaš kamo, moraš          Kaže, bilo je dobro prvih dana, a
tisuća i tisuća granata koje su parale     - Hrana, je li stigla, nije stigla, zadnjih  tu biti, jer izlaza nije bilo, sve do 17.   onda je postajalo sve teže.
uši, ali u njemu su s vremenom              mjeseca dana jeli bi ono što smo                                                        - Srpska vojska u devetom je mjesecu
prestale izazivati strah. Danas, kada                                                                                               još išla s pješadijom, i to su naši
obilježavamo 26. obljetnicu pada                                                                                                    rješavali. No, kad su se malo opametili,
grada i odajemo počast svim žrtvama                                                                                                 počeli su koristiti topništvo, sruši ti
koje su položile svoj život na oltar                                                                                                kuću i ne možeš dalje. Vikendi su bili
domovine, donosimo vam njegovu                                                                                                      najteži jer su dolazili njihovi “vikend
priču o tome kako je preživio Vukovar.                                                                                              ratnici”, koji bi došli za vikend,
- Prvi smo puta krenuli prema                                                                                                       iĹľivljavali se, bacali granate gdje su
Vukovaru 25. kolovoza 1991., ali smo                                                                                                stigli - kaĹľe Fruk, te opisuje kako su s
došli samo do Bogdanovaca. Bilo nas                                                                                                 vremenom on i njegovi ratni kolege
je 80-ak, a imali smo pet pušaka i tri                                                                                              naučili živjeti sa svakodnevnim
pištolja, znači, samo uniforma. Dolje                                                                                               zvukom granata.
smo trebali preuzeti naoružanje,                                                                                                    - Već smo bili istrenirani, po zvuku
međutim, taj dan je JNA s tenkovima                                                                                                 smo točno znali gdje će pasti, živci
priječila prolaz za Vukovar i stigla                                                                                                su se već naviknuli. Sjećam se scene,
je zapovijed da se vraćamo nazad -                                                                                                  bio je lijep dan, i sunce je malo
poÄŤinju Fruk svoju priÄŤu.                                                                                                           grijalo, pa smo bili ispred jedne
Silno je želio ići u Vukovar i sam se                                                                                               kuće kolega i ja. Sunce nas grije, a
prijavio, a onda mu se 30. rujna Ĺľelja                                                                                              pokraj nas padaju geleri. Niti se
i ostvarila.                                                                                                                        miÄŤe on, niti se miÄŤem ja - govori sa
- U bazi u Petruševcu nas 19 je 30. rujna                                                                                           smiješkom.
ponovno dobilo zapovijed da idemo                                                                                                   A onda je došao taj 17. studenoga,

4 Zagorje International
   1   2   3   4   5   6   7   8   9