Page 11 - ZI Broj 158
P. 11
u, Budimpešti, Pečuhu... Sve su 11
to studenti s prosjekom ocjena koji
nije manji od 4,8 - objašnjava nam
Vedran, koji je tako od rujna prošle
godine u Šangaju.
- Bilo je to malo čudno, jer ja sam
se prijavio početkom svibnja i do
kraja srpnja nisam dobivao nikakvu
povratnu informaciju, nisam znao
što se događa. Već sam razmišljao
i o B opciji, da kroz studij u Zagrebu,
kroz neku razmjenu završim negdje
drugdje, ciljao sam na Veliku Britan-
iju. A onda je na kućnu adresu stigla
omotnica u kojoj je pisalo da skupim
svu dokumentaciju, obavim liječničke
preglede i da početkom rujna budem
na predavanju u Šangaju - prisjeća se
Vedran, danas student diplomskog
studija na Shanghai university of in-
ternational business and economics
(SUIBE).
- Otvorio mi se novi svijet, a to ne mis-
lim samo zbog načina studiranja. Ja
živim u kampusu, koji je kao u užem
centru grada, a baš centar je udaljen
20 minuta podzemnom željeznicom.
Trebalo bi mi do tamo dva sata pješice,
toliko je to ogroman grad. Službeno
Šangaj ima 24 milijuna stanovnika, a
neslužbeno i do 30 milijuna, a širi se
- u zrak. Prosječna građevina tamo
ima oko 30 katova - kaže Vedran, koji
prima stipendiju kineske Vlade.
- Semestar je tamo jako skup, i meni
stipendija plaća školarinu, osiguran-
je, participaciju... Sve to vrijedi oko
5000 eura po semestru, međutim, ja
taj novac ne vidim. gotovine imam
oko 3000 kuna mjesečno. A tamo je
i život skup. Litra mlijeka primjerice
košta oko 20 kuna, a cijene najma
stana bolje da i ne govorim - kaže Ve-
dran dodajući da to nije ni čudno, jer
Šangaj je mnogo različitiji od ostatka
Kine - drugačiji su običaji, drugačija
je čak i hrana. Radi se o zemlji od 1,4
milijarde stanovnika s 56 etničkih
grupa. Ne može ni biti isto.
- Tu je toliko investicija, većina sv-
jetskih kompanija imaju ovdje sjedište.
Jednostavno si ne mogu priuštiti da
ne budu u Šangaju. S druge strane,
globalizacija je napravila svoje - mul-
Zagorje International
to studenti s prosjekom ocjena koji
nije manji od 4,8 - objašnjava nam
Vedran, koji je tako od rujna prošle
godine u Šangaju.
- Bilo je to malo čudno, jer ja sam
se prijavio početkom svibnja i do
kraja srpnja nisam dobivao nikakvu
povratnu informaciju, nisam znao
što se događa. Već sam razmišljao
i o B opciji, da kroz studij u Zagrebu,
kroz neku razmjenu završim negdje
drugdje, ciljao sam na Veliku Britan-
iju. A onda je na kućnu adresu stigla
omotnica u kojoj je pisalo da skupim
svu dokumentaciju, obavim liječničke
preglede i da početkom rujna budem
na predavanju u Šangaju - prisjeća se
Vedran, danas student diplomskog
studija na Shanghai university of in-
ternational business and economics
(SUIBE).
- Otvorio mi se novi svijet, a to ne mis-
lim samo zbog načina studiranja. Ja
živim u kampusu, koji je kao u užem
centru grada, a baš centar je udaljen
20 minuta podzemnom željeznicom.
Trebalo bi mi do tamo dva sata pješice,
toliko je to ogroman grad. Službeno
Šangaj ima 24 milijuna stanovnika, a
neslužbeno i do 30 milijuna, a širi se
- u zrak. Prosječna građevina tamo
ima oko 30 katova - kaže Vedran, koji
prima stipendiju kineske Vlade.
- Semestar je tamo jako skup, i meni
stipendija plaća školarinu, osiguran-
je, participaciju... Sve to vrijedi oko
5000 eura po semestru, međutim, ja
taj novac ne vidim. gotovine imam
oko 3000 kuna mjesečno. A tamo je
i život skup. Litra mlijeka primjerice
košta oko 20 kuna, a cijene najma
stana bolje da i ne govorim - kaže Ve-
dran dodajući da to nije ni čudno, jer
Šangaj je mnogo različitiji od ostatka
Kine - drugačiji su običaji, drugačija
je čak i hrana. Radi se o zemlji od 1,4
milijarde stanovnika s 56 etničkih
grupa. Ne može ni biti isto.
- Tu je toliko investicija, većina sv-
jetskih kompanija imaju ovdje sjedište.
Jednostavno si ne mogu priuštiti da
ne budu u Šangaju. S druge strane,
globalizacija je napravila svoje - mul-
Zagorje International
