Koliko god se u svojem medijskom prostoru trudili dati mjesto nečem drugom, pozitivnijem, ljepšem, boljem i opuštajućem, onome od čega neće boljeti glava, kao što nas boli od politike, a, nažalost, prošlog vikenda i od rukometa, to ponekad jednostavno nije ostvarivo.
Zato sam naposlijetku ipak odlučila posvetiti nekoliko redova onome koga trenutno nazivaju “najosebujnijim hrvatskim političarem”, a pune su ga novine, portali i društvene mreže – Ivan Pernar.
U javnosti se pojavio 2011. godine, u ulozi buntovnika i “borca za pravdu” , koji je organizirao prosvjede protiv tadašnje premijerke Jadranke Kosor. Vrhunac njegove političke karijere ulazak je u Hrvatski sabor prošle godine, gdje je nakon mjesec dana proglašen najaktivnijim zastupnikom – sasvim očekivano. Jer Pernar je, znate, jedan od onih ljudi koji vole čuti svoj glas. Kakav će pritom biti sadržaj onoga što govore, eh, to je već druga stvar. I tako je s njime kao zastupnikom, Hrvatski sabor postao – pravi show. Sada je među svom onom gospodom u crnim, sivim i tamnoplavim odijelima, jedan zastupnik koji u sabornici jede pizzu, a imunitet mu je skinut zbog šaranja grafita. Društvene mreže najprije su preplavile snimke njegova spektakularnog napuštanja emisije “Nedjeljom u 2”, nakon samo 15 minuta gostovanja, a onda se vraški potrudio i napravio još veći spektakl – zajedno sa svojim kolegom Ivanom Viliborom Sinčićem, iznesen je iz sabornice, a čitav incident uživo je prenošen na njegovom Facebook profilu. Snimku su, razumije se, prenijeli i svi hrvatski mediji, a ona je otišla i mnogo šire, izvan granica Lijepe Naše, na ponos i čast Hrvatskog sabora. Tragikomedija, tako bi se možda na najlakši način moglo opisati ono što se događa proteklih mjeseci, a pogotovo proteklih tjedana, u našoj sabornici. I da, situacija je takva kakva jest, ima napuhanih političara koji gledaju samo svoju korist, i da, treba imati hrabrosti suprostaviti se i sasuti nekim ljudima istinu u lice, ali Pernar se, čini mi se, malo previše zanio. No, i preko svega toga može se prijeći ako je u vama ostalo još barem malo smisla za humor, sve dok prije nekoliko tjedana nije uspio nadmašiti samoga sebe, pa je u Hrvatskom saboru odbio ustati tijekom intoniranja hrvatske himne, uz objašnjenje kako ga “Neće domoljublju učiti oni koji zadužuju i rasprodaju našu zemlju” te da “Čovjeka domoljubom ne čini to da li stoji ili sjedi za vrijeme sviranja himne, nego njegov odnos prema vlastitom narodu i suverenitetu vlastite države.”
Prave smo face ako svijetom hrabro kročimo kontra svemu, ali možda bismo prije trebali razmisliti i sebe zapitati – Zašto to radimo? Gdje je taj čuveni “viši cilj” i je li on samo mit?
Živjeti u državi čiji ti narod omogućuje da ti se radni dan, između ostaloga, sastoji od objavljivanja statusa na društvenim mrežama, demonstrativnih napuštanja sjednica i emisija te obilazaka srednjih škola i fotografiranja s učenicima, za plaću od 13 tisuća kuna, svakako zahtijeva minimalnu dozu poštovanja. I, po mogućnosti, barem mrvicu dobrog ukusa.
