U 81. godini života, zauvijek nas je napustio Zvonko Špišić, jedan od omiljenih zagrebačkih pjesnika i legendarni šansonijer, prvi po broju izvedenih pjesama i nagrada na krapinskom i zagrebačkom festivalu, donedavno i treći po broju nagrada u Splitu. Rođen je u Zagrebu 26. veljače 1937. godine, a glazbom se bavio od svoje dvadesete godine. Skladao je, pisao tekstove, radio aranžmane, a za svoj rad primio je šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja. Bavio se i likovnom umjetnošću, pa je tako priredio 18 samostalnih izložbi, a izdao je i tri knjige tekstova svojih pjesama. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Odličjem Hrvatskog pletera, te Spomenicom domovinske zahvalnosti.
– Zadužio je Društvo na mnoge načine, od autorskog rada do uspješnih angažmana u HDS-u. Od 1979. do 1980. bio je potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja. Direktor Zagrebačkog festivala bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja – ali najtrajnije od svega, iza njega ostaju njegove pjesme. Više informacija o ispraćaju g. Špišića objavit ćemo uskoro – objavljeno je na facebook stranici Hrvatskog društva skladatelja.
Zaslužan je za antologijsku zagorsku popevku “Suza za zagorske brege”, koju je kao 15-godišnja djevojčica napisala Ana Bešenić, prvi ju je otpjevao Vice Vukov, a uglazbio ju je Zvonko Špišić i pretvorio je u, možemo to slobodno reći, himnu svih Zagoraca.
