Bogoslov Zagrebačke nadbiskupije i član DVD-a “Kustošija“ Domagoj Koružnjak na stranicama Zagrebačke nadbiskupije podijelio je svoje iskustvo razornog potresa koji je u nedjelju pogodio njegov grad, a on se, kao pravi vatrogasac, odmah stavio na raspolaganje svome Dobrovoljnom vatrogasnom društvu. Zanimljivo je da Domagoj ima zagorske krvi – podrijetlom je iz mjesta Stipernica, na području grada Pregrade, gdje često boravi sa svojom obitelji.
Kaže kako ga je potres, kao i druge bogoslove, zatekao u Bogosloviji na Kaptolu.
Obišao cijeli kat
– Kad sad razmišljam o tim prvim minutama nakon potresa, zanimljivo je koliko sam ustvari uspio ostati pribran u tom trenutku. Čak sam odmah nakon što je prestalo tresti uzeo jaknu i obišao cijeli treći kat naše zgrade. Išao sam od sobe do sobe, otvarao vrata i provjeravao da nije netko ostao slučajno u sobi. Usput sam dečkima koji su bili na hodniku govorio da uzmu jakne i spuste se po stepenicama u dvorište. Tek kad sam se uvjerio da su se svi spustili dolje, i ja sam sišao u dvorište – rekao je Domagoj za Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Nakon brze reakcije u Bogosloviji, s kolegom je otišao kući u Kustošiju. Nazvao je svoje i provjerio kako su, a onda se javio u zapovjedništvo DVD-a Kustošija, došao u vatrogasni dom, obukao radno odijelo i zajedno s drugim članovima DVD-a otišao u akciju. Od 9 do 15 sati bez prekida je s 20-ak kolega raščišćavao Ilicu za promet hitnih i interventnih vozila, naravno, noseći zaštitnu opremu zbog opasnosti od koronavirusa. Tek su u 21 sat dobili zapovijed da mogu svojim kućama, ali i da budu dostupni kroz noć ukoliko bude još potrebe za intervencijama.
Domagoj kaže kako je jako ponosan na sve kolege iz DVD-a Kustošija i kako se osjeća radosno što je mogao pomoći svome gradu, a prisjetio se i trenutka kada je u nedjelju, nakon cjelodnevnog rada, putem televizijskog prijenosa gledao svetu misu.
Sigurna zona
– Do svete mise bilo je stalno neko kretanje, ali onda sam se smirio i adrenalin je prestao raditi. I očito mi je tek tada u svijest došlo što se sve točno dogodilo jer sam se tada sjetio i nekih misli koje su mi projurile kroz glavu u trenutku kad sam ustao iz kreveta ujutro i kad se pod mojim nogama micao, a zidovi naginjali i čula se neka zaglušujuća buka. Sve mi je to polagano počelo navirati ponovno u sjećanje tijekom mise, a trenutak pričesti očito je bio kap koja je prelila čašu i osjetio sam da u tom trenutku više ne moram potiskivati strah i uplašenost jer sam na sigurnom i jer su oko mene kolege vatrogasci koji su bili sa mnom na terenu i osjetio sam kao neku sigurnu zonu u kojoj mogu biti i uplašen, i prestrašen, i šokiran… I sve ono što kao vatrogasac, a ako Bog da, i kao budući pastir, ne smijem biti pred svojim stadom. A i na kraju krajeva, bio sam pred Gospodinom u tom trenutku. Osjetio sam sigurnost i zaštitu. Tada sam zaplakao. Mogao sam Mu predati sve to što sam u sebi potiskivao cijelog tog dana kako bih čim više dobra učinio – posvjedočio je Domagoj, koji će sutra proslaviti 24. rođendan, član DVD-a Kustošija je od desete godine, a u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište ušao je 2016. godine.
