Za Željka Odaka znaju svi Bedekovčanci. Istaknuo se svojom zauzetošću i društveno korisnim radom kroz Dobrovoljno vatrogasno društvo Bedekovčina, s kojim polučuje odlične uspjehe i na intervencijama i na vatrogasnim natjecanjima, a sada svoj rezultat želi preslikati i na razinu cijele općine, pa se kandidarao za načelnika. No, u intervjuu koji slijedi, s Odakom nismo progovorili ni riječ o politici, već samo i isključivo o njegovoj prvoj i za sada, uz obitelj, najvećoj ljubavi, vatrogastvu, za koje živi i uz koje živi već 36 godina.
Više nego kao političar, svojim ste sumještanima poznati kao vatrogasac, štoviše, kao vrlo uspješni predsjednik DVD-a Bedekovčina i Vatrogasne zajednice općine Bedekovčina. Zašto vatrogastvo? Odakle ta ljubav i entuzijazam?
Uz obitelj i nogomet, moja najveća ljubav je vatrogastvo. Vatrogastvu posvećujem skoro sve svoje slobodno vrijeme. Zašto? Jer vatrogasci zauzimaju posebno mjesto u povijesti hrvatskog naroda i hrvatske države. Ne samo zbog organiziranog suprotstavljanja požaru, već i zbog neprocjenjive uloge u izgradnji hrvatskog nacionalnog bića. Stoga sam ponosan što sam na čelu bedekovčanskih vatrogasaca, u kojima su posebno požrtvovni i marljivi ljudi, koji na zvuk vatrogasne sirene ili zvonjavu poruke na mobitelu ostavljaju sve, baš sve, i trče u vatrogasni dom, pa na pozarište. Ljudi koji su uvijek spremni da se požarnoj stihiji i drugim nedaćama suprotstave svim svojim umijećem i stručnošću, u temelju kojih je humanost, požrtvovnost i spremnost da se u svakoj prilici pomogne ljudima kad im je najteže. Nisam požalio nikada. Drago mi je što i cijela moja obitelj živi vatrogastvo. Tu sam ljubav, bez prinude, prenio i na sina Ivana.
Sjećate li se kada ste i kako postali član DVD-a Bedekovčina?
U DVD Bedekovčina doveo me davne 1985. godine susjed Stjepan Zegrec Pajo, a veća aktivnost započela je od 1991. godine. Tada sam postao tajnik društva, koje je bilo u rasulu – posvađano članstvo, bez vodstva, s nedovršenim vatrogasnim domom. Zajedno s predsjednikom Franjom Špiranecom, zapovjednikom Zlatkom Novoselom i Stjepanom Zegrecom uspjeli smo pokrenuti i organizirati društvo, pa 1997. godine uz pomoć Općine Bedekovčina dovršavamo vatrogasni dom.
Na čelo DVD-a Bedekovčina došli ste 2005. godine. Što biste izdvojili kao svoja najveća postignuća?
Dom smo kompletno obnovili 2007. godine, a svaki predsjednik društva nastoji i poboljšati opremu te obnoviti vozni park. Ako uspije u mandatu, ma koliko on bio dug, nabaviti jedno vatrogasno vozilo, to je veliki uspjeh. Ja sam ih u vlasništvo društva pribavio pet i jedno je na čuvanju i korištenju. Sjećam se, prva nova vozila nabavio sam uz pomoć Državne uprave za zaštitu i spašavanje i na preporuku tadašnjeg saborskog zastupnika Ivana Jarnjaka. Bilo je to jedno novo vozilo nakon dugo vremena u našoj županiji. Kada smo trebali iz robnih zaliha dobiti i cisternu, pod čudnim okolnostima od strane Općine Bedekovčina ona nije dodijeljena nama, nego drugom društvu, koje je garažira u susjednoj općini. Cisternu uzimaju i odlazi u Bašku, no upornošću i uz pomoć naših saborskih zastupnika i državnih tajnika, uspijevamo je vratiti u Zagorje na čuvanje i održavanje u DVD Bedekovčina. Od državne Uprave za zaštitu i spašavanje za proslavu godišnjice dobili smo dvadeset kompleta zaštitne interventne opreme, a prije dvije godine od Ministarstva gospodarstva na čuvanje i upotrebu dobili smo i opremu te najmoderniji novi hidraulični alat. Time smo uz bok sa zagorskim javnim vatrogasnim postrojbama po opremi i vozilima. Vodi se briga i o kadrovima. Društvo prema Planu zaštite od požara treba imati ustrojenu postrojbu od 20 vatrogasca, a naše ima postrojbu od 30 vatrogasaca koji ispunjavaju zakonom propisane uvjete. Tako ustrojena, uvježbana i opremljena vatrogasna operativna postrojba dokazala je svoju spremnost, u smislu da u vrlo kratkom roku i prva izlazi na intervencije i s najvećom vještinom obavlja sve intervencije.
Uspješni ste u gašenju požara i saniranju posljedica elementarnih nepogoda, no ono po čemu su bedekovčanski vatrogasci ipak najpoznatiji, vatrogasna su natjecanja…
Tako je. Od 1997. godine okupljam i radim s vatrogasnom mladeži. Educiram djecu u vrtiću i osnovnoj školi te im tako povećavam interes za učlanjenje u društvo, pa od tada društvo konstantno ima oko 40 – 50 pripadnika mladeži i djece. Uvježbavam ekipe pa sudjelujemo na svim značajnijim natjecanjima. Naše je društvo devet puta bilo županijski prvak u muškoj i šest puta u ženskoj kategoriji mladeži. Sudjelovali smo na deset od dvanaest državnih natjecanja s 29 ekipa. Osvojili smo četiri državna natjecanja s muškom mladeži i tri sa ženskom te jedno treće mjesto, zatim četiri kup natjecanja. Sudjelovao sam na četiri vatrogasne olimpijade, dvije velike i dvije male u Kočevju, Moluseu, Opoleu, Villachu i Martignyju i to s pet ekipa mladeži, kao trener reprezentacije i ekipa. Uz mlade, odlične rezultate postigle su i seniorke, osvajačice Kupa HVZ–a.
Kako vidite budućnost DVD-a Bedekovčina – što biste još voljeli postići?
DVD Bedekovčina u postojećem vatrogasnom domu nema uvjete za obavljanje vatrogasne djelatnosti, osim za operativne djelatnosti. Nema ni uvjete za rad s vatrogasnom mladeži i prostor za dežurstvo, rekreaciju, druženje i školovanje vatrogasaca, pa već duže vrijeme razmišljamo o proširenju vatrogasnog doma. Ne odustajemo niti od nabave opreme i vozila. Uz to, planiramo u dogovoru s Općinom izraditi poligon za vježbanje vatrogasaca te se čim bolje pripremiti za državno vatrogasno natjecanje i plasirati se ponovno na vatrogasnu olimpijadu.
