Međunarodna udruga instituta za ispitivanje javnog mnijenja “Gallup International Association“ još od 1979. godine mjeri nadu, sreću i ekonomska očekivanja stanovnika diljem svijeta, pa tako i za 2022. godinu, a utvrđeno je da ljudi, usprkos svim zbivanjima protekle godine, ipak s nadom gledaju u budućnost, piše Tportal.hr.
Njih 38 posto uvjereno je da će 2022. biti bolja od 2021., a s njima se ne slaže 28 posto ljudi koji misle da će biti lošija. Postoje i oni koji misle da se neće dogoditi nikakve veće promjene, a takvih je svega dva posto.
Ljudi s najviše optimizma, prema istraživanju, žive u Indoneziji, dok je najviše pesimista u Turskoj. Zemlja s najviše sretnih ljudi je Kolumbija, a s najviše nesretnih Afganistan.
Kančo Stojčev, koji je na čelu “Gallup International Associationa“, istaknuo je kako se globalno istraživanje provodi preko 40 godina i otkrio da najsretnija zemlja na svijetu nije među najbogatijima, a čak niti među najrazvijenijima, što potvrđuje i činjenica da je u 2021. godini na prvom mjestu bila Kolumbija, gdje je 79 posto upitanih odgovorilo da se osjećaju sretno.
– U pravilu su tu među vodećima zemlje s mlađim stanovništvom. Bogatija društva su obično starija i manje sretna. Ali priznati da je netko sretan ili nesretan, sadrži mnoge prilično specifične kulturološke, psihološke i nacionalne predrasude ili stigme. Sreća se najčešće percipira negacijom: odsustvom bolesti, siromaštva ili ugnjetavanja. To je prilično subjektivni stav koji se ne može mjeriti i proučavati mikroskopom, ali ima važnu ulogu u našim životima – pojasnio je Stojčev, koji je porijeklom iz Bugarske, zemlje koja je na drugom mjestu po pesimizmu u svijetu.
– Kad mjerimo optimizam i pesimizam, mi bilježimo stav javnosti, ne pojedine osobe. Tradicionalni pesimizam u Bugarskoj je uglavnom posljedica nepovjerenja u elitu, osobito političku elitu, to nije posljedica neispunjenih snova javnosti. To je prije osuda načina kako funkcionira bugarsko društvo i, u tom pogledu je prije pozitivan i produktivan stav. Naše mjerenje sreće je procjena samog sebe. A tu možemo vidjeti da su Bugari prije sretni ili barem isto toliko sretni kao i Nijemci. Razlika je jedino da na koncu ove godine nešto veći postotak Nijemaca sebe smatra nesretnima, a nešto veći postotak Bugara sebe proglašava sretnima – rekao je.
Kada je riječ o povezanosti sreće i pandemije, Stojčev je pojasnio da su ljudi diljem svijeta sve umorniji.
– Prije smo se svi bavili planiranjem budućnosti: gdje ću provesti sljedeći odmor? Koji novi automobil ću kupiti? Tada smo barem kod toga znali odgovore. Sad smo se tu vratili u “normalnost“, a prava normalnost jest da ne znamo našu budućnost, iako tu novu realnost promatramo kao nenormalnu. Gubimo naše iluzije i istovremeno ih pokušavamo nadomjestiti “novim religijama“, kao što je klimatska promjena ili kult našeg tijela – pojasnio je Stojčev.
Također, otkrio je i kako se mjere nada, sreća i optimizam. Rekao je da istraživači mjere subjektivne i varijabilne osobine zato što je takva i ljudska svijest. Mjereći njih, kaže, dobije se nešto snažno i objektivno jer javno mnijenje je snažna kolektivna sankcija u demokratskom društvu, pritisak javnosti.
– Ispitujući ljude diljem svijeta, ne tražimo njihove individualne stavove ili preference, nego se trudimo odraziti javnu percepciju – naglasio je.
