U gradu bogate povijesne baštine, gradu iz kojeg potječu praljudi, legende o Čehu, Lehu i Mehu, gradu kajkavske kulture i gradu koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost niknuo je vječni spomen i zahvala smrtno stradalim i umrlim braniteljima u Domovinskom ratu iz Krapinsko – zagorske županije čije je svečano otvorenje zakazano ove subote. Za ovaj spomenik nije odabrana sama jezgra grada već se modernizacijskim procesima pristupilo realizaciji milijun kuna vrijednog projekta u Perivoju Janka Draškovića, a uz podršku Ministarstva hrvatskih branitelja. Ovaj je spomen svakako osvježenje u ovom dijelu grada kojeg obogaćuje suvremena izvedba, a kruni duboka emotivna poruka. Baš u spomenutom Perivoju, uoči svečanog otvorenja, sastali smo se s Udrugom ratnih veterana 2. gardijske brigade ˝Gromovi˝ Krapinsko – zagorske županije.
Nakon poodmaklih godina po završetku Domovinskog rata, slušajući kako VRO ˝Oluja˝ i slične oslobodilačke akcije Domovinskog rata slave i obilježavaju velike obljetnice diljem Lijepe naše, njihova je želja bila, ističu, da u najljepšem kutku naše Domovine osvane dostojan i častan spomen na najslavnije dane hrvatske povijesti. Svemu tome prethodila su okupljanja unazad nekoliko godina – skromna i spontana uz podizanja hrvatske zastave na Starom gradu u Krapini. Nakon izgradnje i podizanja jarbola na Starom gradu u Krapini, a uz potporu Grada Krapine, Krapinsko – zagorske županije i veterana ˝Tigrova˝ i ˝Puma˝ aktivnostima pristupaju ˝Gromovi˝. Danas, zahvaljujući njihovoj inicijativi svjedočimo mjestu koje će postati središte svečanih događanja i obilježavanja važnijih obljetnica, a uz trajno sjećanje na sve smrtno stradale i umrle hrvatske branitelje s područja Zagorja.
Vraćanje u prošlost
Umirovljeni bojnik i predsjednik Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade ˝Gromovi˝ Zvonimir Kantolić ispričao nam je, iz malo drugačijeg kuta nego što smo kao društvo navikli, o gubitku svojih prijatelja, o ponosu, časti i tumačenju povijesti, ali i svima nama par uputio riječi.
– Kada se čovjek vrati 30, 25 godina natrag u svježu i ne tako davnu povijest osjeća se izrazito ponosan što je uopće mogao pristupiti takvom poslu. Ako javnost razumije nas branitelje onda zna i shvaća da je ovaj spomen u znak zahvale, ponosa i vječnog spomena na naše prijatelje. Prijatelje s kojima smo iz grada Krapine zajedno odlazili na ratišta. Mnogi od njih, u čiju je čast spomenik podignut, danas više nisu živi. Znamo da su zagorski branitelji, kao i branitelji s ostalih područja, po cijeloj Lijepoj našoj branili i sami ponijeli ogromnu žrtvu – kaže nam na početku Kantolić.
Dodaje kako mu je izrazita čast biti na čelu udruge koja je na neki način pokrenula realizaciju spomena. Volio bi, kaže, da se takve stvari više nikad ne ponove, premda svijet još uvijek trese rat, samo malo drugačiji u odnosu na prije tri desetljeća. Zbivanja koja se događaju van hrvatskih granica imaju veliku potporu svijeta. Nekad je bilo drugačije…
– U ono vrijeme, 1990. i 1991. godine Hrvatska nije imala takvu potporu. Nije imala nikoga. Mi smo bili sami uz svoj narod i hvala svima, a posebno obiteljima poginulih hrvatskih branitelja. Njih 69 s područja KZŽ nisu dočekali ‘bolje sutra’, ovo što imamo danas. Neka područje spomen obilježja bude mjesto na kojem će svaki stanovnik Zagorja, ali i cijele Hrvatske moći doći i zapaliti svijeću, pomoliti se. Oni su to zaslužili – poručuje Kantolić, a dotaknuvši se pozicioniranja spomenika s početka priče, kaže:
– Dobili smo mjesto koje nije u centru grada, ali je u skladu s načinom rada i razmišljanjem nas branitelja. Mi smo tu i uvijek smo spremni pomoći, ali ne guramo se naprijed. Mislim da bi to i naši prijatelji, koji su dali život za naše prekrasno Zagorje, za ovu prekrasnu domovinu, željeli – izrekavši ove riječi neminovno se javila bol, ali i ponos.
– Čovjek izražava emocije. Dobar dio tih kojih danas više nema dobro sam poznavao, s drugim dijelom sam proživljavao određene mladenačke radosti, a nažalost, mnogima nisam mogao pomoći kada je došlo do stradavanja i pogibije. Neka ovaj spomenik bude neka vrsta utjehe i obiteljima i nama. Ne smatram to dugom, već našom obavezom. Više ne možemo. Mi smo svoje dali, ali neka poruka bude – branitelji su uvijek uz određene službe prvi i uvijek će tako biti dok nam Bog da zdravlja.
A što danas ne valja?
– Nesloga. Trebalo bi više zajedništva, a oni koji vode i državnu i lokalnu politiku birani su od nas ljudi i nadam se da rade najbolje što mogu. U trenutnoj situaciji države i svijeta, mislim da si ne možemo pomoći. Situacija u kojoj smo kao svijet nosi probleme – kaže Kantolić. Prokomentirali smo kako bismo iz povijesti trebali izvući ono što je dobro, ali biti okrenuti budućnosti.
– Dosta nas tumači bližu povijest na svoj način. I morali bismo već jednom prestati i s ustašama i partizanima i s ovim i s onim. Gledamo prema budućnosti, to je i bio naš cilj. Optimist sam. Ne može se sve preko noći – poručuje, a za kraj zahvaljuje svim braniteljskim udrugama s područja KZŽ, posebno Klubu ˝Puma˝, udruzi veterana ˝Tigrovi˝ i ˝Udruzi ratnih veterana 103. brigade˝ i specijalnoj policiji ˝Barun˝.
– Hvala na suradnji i nadam se da ćemo nastaviti u smjeru dobrobiti svih hrvatskih građana i hrvatskih branitelja – kazao je Kantolić.
