Mjesec je listopad. Jesen je ponovo prošarala, u svim svojim bojama, polja, trnace i šume. Zrakom se širi miris zrelog voća dok zrake sunca na poljima i u kuružarima obasjavaju zrele, žute klipove kukuruza. Danas u Kumrovcu, u starim zagorskim hižama, koje su očuvane na prostoru Muzeja “Staro selo“ Kumrovec, više ne žive ljudi, ne čuje se škripa drvenih zaprežnih kola koja su prepuna plodova s obližnjih njiva….Prikazom tradicijske arhitekture i interijera tradicijskih hiža zidanki i mazanki živeuspomene na život u Hrvatskom zagorju koncem 19. stoljeća. Tijekom mjeseca listopada, još od 1996. godine, prostor Muzeja obogaćuje žamor mališana, djece vrtićke i osnovnoškolske dobi koja sa zanimanjem, uz obilazak stalnih muzejskih postava, sudjeluju u muzejsko-edukativnoj radionici “Od zrna do pogače“, autorice, muzejske savjetnice i muzejske pedagoginje Tatjane Brlek.
Muzejsko-edukativni program/radionica “Od zrna do pogače“ u Muzeju “Staro selo“ Kumrovec organizira se od 1996. godine. Sadržaj radionice prati curriculum dječjih vrtića i osnovnih škola te je program organiziran uz obilježavanje Dana kruha i Dana zahvalnosti za plodove zemlje. Muzejsko-edukativnom radionicom “Od zrna do pogače“ djecu uključujemo u aktivnosti kojima upoznaju istoimeni stalni muzejski postav, vrste žitarica, način njihova uzgoja te upotrebu danas i nekad. Djeca spoznaju kako su nekada ljudi žitarice (pšenicu i raž) uzgajali za potrebe hrane, ali i za izradu slamnatih krovova. Pričom o kukuruzu upoznaju današnje vrste kukuruza, ali i već pomalo zaboravljenu belu kuruzu koja se ističe posebnom kvalitetom zrna. Otkrivaju vrste žitarica i vrste brašna koje od njih nastaju. Vizualnim i auditivnim doživljajem interijera i eksterijera Muzeja “Staro selo“ Kumrovec sudionici radionice adaptiraju se na ambijent očuvanog zagorskog sela i preuzimaju ulogu stanovnika sela/muzeja. Već unaprijed pripremljeni na zadatak pečenja kruha u krušnoj peći, a znajući da će sami morati samljeti žito u brašno na ručnom mlinu žrmlju uključuju se u aktivnosti runjenja kukuruza. Ushićeni i željni novog iskustva uzimaju klipiće kukuruza i svojim spretnim prstićima odvajaju, u košaru zrnje kukuruza, a drvenastu sredinu klipa, kic, kocen brižno spremaju kako bi se iskoristio za potpalu vatre u krušnoj peći. Pune košare zrnja odnosimo u mlin, žrvanj, gdje nas spremno čeka Josip u ulozi mlinara. Postupak od žita do brašna, osim aktivnostima djece, popraćen je i govornim vježbama kojima djeca predškolske i školske dobi upoznaju neke dijalektalne nazive (npr. hiža, ružiti, žrvanj). Dobiveno brašno, uz pomoć demonstratorica kuharica, tete Jasne i Biserke, presijava se, pomoću sita, u staroj krušnoj črnoj kuhinji gdje sudionici upoznaju, osim samog ambijenta kuhinje, i tradicijsko posuđe, krušne peći i način njihova funkcioniranja. Slijedi izrada tijesta i oblikovanje vlastitih kruščića i peciva te poučavanje o pečenje kruha u krušnoj peći. Posebnom doživljaju doprinosi nezaboravan miris friško pečenih kruščića i peciva koji se širi iz krušne peći. Ispečena peciva djeca odnose svojim domovima.
U ovaj dinamičan i nadasve poučan program muzejsko-edukativne radionice “Od zrna do pogače“ tijekom svakog mjeseca listopada uključuju se djeca starije vrtićke dobi i nižih razreda osnovne škole. O kvaliteti samog programa svjedoče nove generacije mališana koje s istim žarom kao i generacije djece prije dvadeset i šest godina pokazuju interes i trude se izraditi svoje pecivo. Integriranjem znanja, doživljaja i iskustva njegujemo ljubav i razvijamo interes čuvanja baštine našeg prelijepog Hrvatskog zagorja. Vjerujem da će mališani koji su svim svojim osjetilima doživjeli, segmente već pomalo zaboravljenog načina života u zagorskoj hiži biti istinski zaljubljenici u tradicijske vrijednosti i pravi čuvari baštine.
