Jedinstvena izložba koja spaja Rattkaye Velikotaborske i crkvu
Dvor Veliki Tabor ovog petka dobiva novi postav kojeg morate vidjeti!

Srednjovjekovni grad Veliki Tabor, veleban spomenik hrvatske kulture i nije presmjelo ako se ustvrdi da je jedan od kulturnih identiteta Hrvatske, a ujedno je i vrhunski izraz graditeljskoga stvaralaštva hrvatskoga naroda na prijelazu iz gotike u renesansu i doličan svjedok našega stoljetnog razvitka do sadašnjega kulturnog stanja. Njegove kulturno-povijesne, građevno-arhitektonske i umjetničko-estetske vrijednosti, kao i prirodne vrijednosti autohtonoga krajolika, nadrastaju spomeničke klasifikacije i kategorizacije a značenje prelazi nacionalne okvire. Nedvojbeno ide u red najljepših i najočuvanijih spomenika srednjovjekovne fortifikacijsko-stambene arhitekture Hrvatske odnosno ovoga dijela Europe, a ovog petka u njegovim se prostorijama otvara izložba ‘Rattkayi Velikotaborski i crkva’ a ostat će otvorena do 30. lipnja iduće godine, a svečano otvorenje zakazano je 4. studeni u podne.

Braća Rattkay su 1502. godine, dakle prije 520 godina, stekli prve posjede u Hrvatskom zagorju. Tada im je ban Ivaniš Korvin za vojne zasluge dodijelio utvrdu Tabor i posjed Jurketinec.Tijekom 16. stoljeća članovi obitelji Rattkay isticali su se u borbama protiv Turaka no istovremeno su proširivali svoje posjede, moć i bogatstvo te stjecali visoke javne službe. Kao jedan od najmoćnijih plemića u Hrvatskoj, Petar II. Rattkay (+ 1586.) stekao je 1559. barunski naslov. Tijekom 17. stoljeća Rattkayi su još više proširili svoje posjede i utjecaj. Kralj Leopold I. Habsburški je 1687.  trojici Rattkaya – Sigimundu II., Franji II., i Pavlu V. Antunu – dodijelio grofovski naslov.  

Nekoliko članova ove obitelji uključilo se u crkvene redove isusovaca (Stjepan I., Nikola I, Ivan III. Adam), pavlina (Pavao V. Antun, Emerik), redovnica (Rosina Elizabeta, Maksimilijana) ili ulaze u svećenstvo (Pavao III., Juraj II., Adam Benedikt).

Isusovački misionari Nikola I. (1.1. 1600. – 25.2.1662.) i Ivan III. Adam Rattkay (1647. – 1683.) u svojim su pismima iz dalekih zemalja (iz Indije i Meksika) opisali život i običaje tamošnjih stanovnika pa ih se smatra našim prvim etnolozima.

Zagrebački kanonik Juraj II. Rattkay (1613. – 1666.) bio je povjesničar koji je 1652. objavio djelo Memoria regum et banorum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae (Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije) – po mišljenju mnogih prvu sustavnu povijest Hrvatske.

Adam Benedikt Rattkay (1678./79. – 1718.) bio je senjsko-modruški biskup.

Iako su Rattkayi bili najpoznati kao vlasnici Velikoga Tabora, na njihovom vlastelinstvu sagrađeni su i Mali Tabor, te dvorac Miljana i Horvatska. Ono što je manje poznato, tijekom gotovo tri stoljeća brojni su članovi obitelji Rattkay bili  donatori pri izgradnji, dogradnji i opremanju mnogih sakralnih objekata.

Crkva na Vinagori, okružena cinktorom s kulama jedna je od najljepših proštenjarskih crkava u ovom dijelu Hrvatskog zagorja. Njezin najstariji dio podigli su Rattkayi oko čudotvornog kipa Bogorodice još početkom 16. stoljeća. I crkve u Krapini, Lepoglavi, Taborskom, Zagorskim Selima dograđivane su i opremane pod patronatom članova obitelji Rattkay. Sakralna baština Rattkaya vrlo je vrijedan  doprinos našem nacionalnom kulturnom nasljeđu.

Kajkavske kronike

Još iz rubrike

NET.HR

IZ HRVATSKE

Kajkavske kronike

Još iz rubrike

Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.