Nedavno istraživanje je pokazalo da se osobe koje su više izložene zelenilu prirode općenito bolje osjećaju jer imaju niže otkucaje srca i krvni tlak, te manje kortizola iz žlijezda slinovnica. A posljednjih je godina dokazano da razne terapije koje se oslanjaju na prirodu mogu potaknuti oporavak od mnogih psihijatrijskih poremećaja, uključujući i depresiju i ADHD, kaže psihijatrica dr.. Claire Wilcox, a boravak u prirodi, dodaje, gotovo odmah pomaže kod problema sa spavanjem, smanjuje žudnju za hranom, osjećaj neodlučnosti i brige.
– Mi za svoju emocionalnu obnovu ovisimo o iscjeliteljskoj moći prirode, a u zadnje se vrijeme dogodio mjerljivi porast korištenja raznih staza za šetanje, ljudi više trče i voze bicikle, planinare i općenito bježe u prirodu, pokušavajući procesuirati sve što im se događa – kazala je dr. Wilcox, prenosi Večernji list.
Dr. Wilcox kaže da je zbog svega toga terapija divljinom intervencija koja diljem svijeta postaje sve popularnija, a koristi se već u liječenju anksioznosti, depresije i poremećaja ovisnosti. U nastavku dr. Wilcox donosi konkretno četiri benefita prirode.
Kad izađemo više se krećemo, a povećanje kretanja je ključno za naše mentalno zdravlje. Brojne studije tako pokazuju da tjelesna aktivnost potiče pozitivno raspoloženje, poboljšanu pažnju, smanjenu tjeskobu, oporavak od ovisnosti i bolji san.
– Jedna je fascinantna studija pokazala da se isto događa i na neurokemijskoj razini; pa ovisnici koji su prošli program intenzivnog vježbanja dožive i veću normalizaciju funkcije dopamina u dijelu mozga koji je uključen u kontrolu impulsa: što znači da kretanje sigurno može pomoći i da dulje ostanu čisti, a vjerojatno će postati i važan dio liječenja ovisnosti – rekla je psihijatrica Wilcox.
Osim vježbanja, studije pokazuju da vrijeme u prirodi poboljšava i naše mentalne sposobnosti, što pomaže da donosimo mudrije odluke i lakše mijenjamo svoje loše navike.
Aktivnosti na otvorenom poput penjanja po stijenama, timskih sportova ili planinarenja, često zahtijevaju da radimo s drugima i na njih se oslanjamo, posebno kad se pojave razni izazovi, pa u prirodi gradimo i važne socijalne vještine.
– U terapiji divljinom izgradnja zajednice je ključna komponenta, a polaznici kažu da tijekom liječenja osjećaju više empatije i imaju više povjerenja u druge, te da ti učinci traju još dugo i nakon povratka kući – rekla je Wilcox za Psychology Today i naglasila da prevladavanje fizičkih i psiholoških prepreka s kojima se susrećemo u prirodi povećava samoefikasnost, mentalnu otpornost, fizičku kondiciju, te poboljšava sliku o vlastitom tijelu.
Priroda nam daje i prijeko potrebno odvajanje od previše tehnologije, urbane sredine, nereda i stresa posla ili kućnog okruženja.
– U programima terapije divljinom adolescenti na primjer kažu da brzo osjete poboljšanje jednostavnih fizičkih pokreta, onih koje radimo bez intenzivne ili usmjerene pažnje, što im omogućuje ‘lutanje misli’ i preispitivanje – zaključila je liječnica, pa mnogi u prirodi imaju i osjećaj da ‘postoji nešto veće od njih samih’ pa mogu dobiti i veći osjećaj svrhe.
