Ovo je Vinod Kumar, 36-godišnji prvostupnik znanosti koji je iz glavnog grada indijske države Uttar Pradesha, Lucknowa, u Hrvatsku stigao prije godinu i tri mjeseca. Nije teško pretpostaviti zbog čega… Indija je druga najmnogoljudnija država svijeta, suncem okupanih plaža, snijegom prekrivenih vrhova, najmodernijih užurbanih gradova, ali i skromnih zaseoka bez struje i vode. Na početku našeg razgovora Vinod nam najjednostavnije, kako to i biva, objašnjava ˝U Hrvatsku sam došao kako bi prehranio obitelj u Indiji˝. Da bi riješio papire trebalo mu je tri mjeseca, no kaže, većih problema nije bilo.
Med i mlijeko
– Za mene je Hrvatska “med i mlijeko”. Radio sam po Aziji, radio sam u Qataru i bolje je bilo nego u Indiji. Tamo cijene radnike koji žele raditi, a ima ih iz cijelog svijeta. Želio sam otići u neku europsku zemlju i odlučio sam se za Hrvatsku. Hrvati su jako zauzeti i užurbani, vrijeme im je jako važno, jako su snalažljivi i ne čekaju ničiju pomoć, ne žele biti ovisni o državi. Čuo sam od prijatelja i na internetu da je u Hrvatskoj dobro i da ima posla za mene – kaže Vinod koji u Lijepoj našoj radi kao keramičar, iako je završio preddiplomski studij na sveučilištu, ali je po završetku radio u području građevine.
– Nisam uspio naći posao na tom polju u Indiji, svi bolji poslovi idu samo preko veza. Morao sam zaraditi novac za svoju obitelj pa sam otišao u Hrvatsku. Zadovoljan sam svojim poslom ovdje, dobra je organizacija. Zadovoljan sam smještajem i prijevozom, dobro sam se uklopio ovdje i odgovoran sam za svoj posao. Ljudi su ovdje iskreni i prijateljski, ako im pokažem poštovanje, oni će poštivati mene. Nemam ni jedno loše iskustvo s ljudima ovdje – priča nam Vinod, a onda smo ga upitali koja je razlika poslovnog mentaliteta u Hrvatskoj u odnosu na Indiju i obratno.
Razlike
– Diskriminacija. U Indiji nije dobro po tom pitanju, a ovdje u Hrvatskoj toga nema, svi pokazuju poštovanje, odgovorni su, svatko shvaća svoj posao ozbiljno bez da diskriminira radnike u drugim ili nižim poljima poslovanja. U Indiji je sistem da postoje samo bogati i siromašni, nema između. Malog čovjeka nitko ne cijeni. Vlada je napravila pravila da tako ostane, bogati se obogaćuju, a siromašni idu trbuhom za kruhom. Ima dosta sličnosti, ali i razlika. Najteže je farmerima koji žele prehraniti obitelj, prodaju svoje uzgoje velikim kompanijama da bi morali kupiti isti proizvod za puno više. Siromašan čovjek jako teško uspije u Indiji i jako teško pronalazi posao iako je talentiran. Jednostavno, nemaju priliku pokazati se i školovati pa tako moraju tražiti posao u drugim državama – kaže Vinod.
– Sviđaju mi se hrvatske tradicije, slavlja i način na koji Hrvati žive. Imaju dobar mindset i znaju kako se snalaziti i živjeti dobro. Sve u svemu, jako mi se sviđa Hrvatska. Planiram ostati u Hrvatskoj i dovesti svoju obitelj, svoju ženu i svojih pet kćeri da se ovdje školuju i nađu dobar posao ovdje. Cijela obitelj se bavi poljoprivredom. Kćeri imaju 15, 11, 10, šest, a najmlađa tri godine. Nemaju neke određene ciljeve pošto su još mlade, ali željele bi završiti dobru školu i naći posao da mogu dobro živjeti – otkriva nam Vinod, kojeg u Indiji čekaju i majka i braća.
– Pričam s obitelji preko interneta svaki dan. Nedostaju mi, ali izdržat ćemo – kazao nam je na kraju razgovora Vinod.
