Marija (75) je cijeli život provela u đurđevačkom prigradskom naselju Mičetincu, a i dalje je iznimno aktivna, piše Podravski list.
Ugodno vrijeme prošlog je tjedna odlučila iskoristiti za orezivanje loze u vinogradu, a prisjetila se i vremena kada je u Mičetincu živjelo puno više ljudi nego danas.
– To je starinski nasad. Imamo štajerske bjeline, slankamenku, šipon, nekih 200 trsova i to za vlastite potrebe. Pomažem sinu jer on radi pa baš ne stigne, a na ovaj način i održavam formu – kazala je Marija koja tijekom ljetnih mjeseci vodi veliku borbu s čvorcima koji zobaju grožđe.
– Meni nije toliko do vina, već lozu uređujem i brinem se za nju najviše zbog grožđa. Imamo ranine i grožđe počinje zoriti već tijekom srpnja i tijekom puna dva mjeseca imamo što za zobati. Problem su samo čvorci koji se također vole pogostiti našim grožđem pa tijekom ljeta s njima imam velike borbe. Dođem tada s kantom u vinograd pa se utrkujemo tko će prije doći do zrelih grozdova – rekla je gospođa Marija.
Inače, ona do vinograda dolazi biciklom unatoč tome što je on na priličnom nagibu.
– Dok sam bila mlada, do gorica sam došla vrlo brzo, a sada to ide sporije. Vozim se biciklom naokolo, a radim koliko mogu. Krenula sam od ponedjeljka i svakog dana rezuckala lozu po tri sata tako da sam završila u četvrtak. Nije mi teško, nigdje se ne žurim i nitko me ne tjera – istaknula je Marija koja strahuje za budućnost svog mjesta.
– Ljudi odlaze, pogotovo mladi. Čim netko završi školu, odmah odseli, a djece tu gotovo i nema. U školi valjda imamo dva đaka, a među živima nas danas u Mičetincu ima možda 150. Nekad kad ne mogu zaspati, brojim preminule stanovnike Mičetinca i ispada da duplo više onih koje poznajem ima na groblju, nego među živima. Dođem negdje do broja od 350 mještana Mičetinca koje sam poznavala, a koji su sada na groblju – zaključila je Marija.
