Pristojnost i ljubaznost se mogu naučiti, pa i uspješno odglumiti, no ne i empatija. Ona je blago srca i bogatstvo, a oni kojima je empatija gorivo za neumoran rad na pomaganju ljudima – ponos su zajednice. Ponos Hrvatske, u novom ciklusu izbora 24sata, su Spomenka Tomašić i Renata Bermanec, predane članice Udruge Pomoć neizlječivima te zdravstvene djelatnice, koji se na svečanosti u Zagrebu primile ovu respektabilnu nagradu.
Župan Međimurske županije Matija Posavec prisustvovao je dodjeli nagrada te osobno čestitao Renati i Spomenki, istaknuvši da dijeli ponos svih Međimurki i Međimuraca zbog nagrade koja je uistinu stigla u prave ruke:
– Ova nagrada je potvrda vaše humanosti, hrabrosti i dobrote koju svakodnevno pružate najpotrebitijima, a svojim djelima i nesebičnosti, zadužili ste mnoge od nas – rekao je župan te dodao:
– Vaše veliko srce koje svakodnevno na najljudskiji mogući način darujete ljudima u potrebi, vrijedno je istinskog poštovanja, jednako kao i vaše vještine i znanja. Svima nama je primjer koliko je važno pogledati oko sebe i pružiti pomoć kada možemo, koliko je važno ne okretati glavu od teških situacija u kojima se ljudi mogu naći. Najmanje što možemo zauzvrat učiniti jest da vam budemo na raspolaganju i da vam budemo podrška i tako zahvalimo za vaš doprinos zajednici – ističe župan, uz kojeg su svečanost dodjele nagrade Ponos Hrvatske u Zagrebu pratile i obitelji dobitnica te pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Međimurske županije Sonja Tošić Grlač, te voditeljica Odsjeka za socijalnu skrb Elizabeta Najman Hižman.
Spomenka Tomašić, prvostupnica sestrinstva, dugogodišnja je djelatnica Županijske bolnice Čakovec, zaposlena u Centralnoj dnevnoj bolnici s kemoterapijom, te jedna od inicijatorica osnivanja Udruge Pomoć neizlječivima, odnosno organiziranja palijativne skrbi na području Međimurja.
Renata Bermanec prva je magistrica palijativne skrbi u Hrvatskoj, a studirala je u Velikoj Britaniji, gdje se i rodila ideja o formiranju udruge Pomoć neizlječivima, koju je realizirala uz pomoć pedijatrice Verice Jačmenice Jazbec i Spomenke Tomašić.
Danas postoje snažni lijekovi koji mogu blokirati i najveću bol, ali ne postoji niti jedan medikament koji može umanjiti patnju duše umirućeg. Spomenka i Renata podižu glavu ljudima na odlasku, koračajući s njima do praga onostranog. Jednom rukom pridržavaju bolesnika, drugom predaju dio svoje snage njihovim obiteljima.
