Svakoj noćnoj mori dođe kraj, tako je i onoj koronskoj pa je napokon, nakon pet godina čekanja, u petak zagorska publika bila počašćena koncertom u režiji dvoje Zagoraca, Darka Rundeka i Andreje Kurelec Košavić. To samo po sebi jest kulturna vijest tjedna, ali dodana dimenzija je to što se radi o live izvedbi njihovog albuma ‘Mura, Mura’ s međimurskim popevkama interpretiranim na jedan drugačiji, slobodno jazzerski način.
A kako bismo saznali što je to slobodni jazz i odakle dvoje Zagoraca u Međimurskim vodama odlučili smo se zaputiti tik prije nastupa u vrt Krčme Polanović u Zaboku, gdje smo u posve prirodnoj atmosferi razgovarali s glazbenim umjetnicima koji su nam otkrili manje poznate detalje ovog za Porin nominiranog djela.
Ganuće i povezanost
U jednu ruku možemo reći kako je međimurska popevka bila sve vrijeme u njima, u Andreji putem ljubavi prema pentatonici, a u Darku putem kazete tete Lizi uz koju je, kako nam priznaje, često znao pustit suzu u starom Fići, ali to kako naglašava nisu bili tužne suze, već ganuća povezanosti s nečim puno većim i davnijem od onog što živimo sad.
– Presudan je bio moment u planinarskoj kući na Sljemenu gdje smo se mi našli muzicirati, a Darkova žena je predložila jednostavno, zašto to ne snimite. A super se je poklopilo s time što je tad baš Darko okupio ekipu za ApoCalypso Now pa sam samo trebala uletjeti – govori nam Andreja inače rodom iz Žutnice, koja je pritom istaknula kako jednom kad je krenulo snimanje svih 12 pjesma su bile gotove u doslovna dva dana, a neke od kompozicija su čak napravljene u samo jednom “take-u”.
Spomenuta korona koja je poremetila planove, na opet neki čudan način omogućila je sazrijevanje pjesama koje kako na govore umjetnica sad imaju posve svoj drugačiji život.
– Imali smo u planu već i svjetske turneje, Japan je bio dogovoren, ali eto. Sad sviramo po prvi puta u Zagorju što nam je iznimno drago, a koncert koji smo imali u Čakovcu nam je ostao u posebno sjećanju i strahopoštovanju – kazala nam je Andreja.
Sveopća modernizacija, o kojoj će i kasnije biti riječi, podosta zatire tradiciju u svrhu globalizacije, pa se i gube narječja. No, još uvijek se razumijemo od Save do Mure, mi kajkavci.
– Zagorska muzika i međimurska jesu dosta različite, ali i kao ima podosta regionalizama, svi se razumijemo tu. Imali smo svirke u štokavskim krajevima gdje smo jednostavno morali imati projekcije uz nastup jer jednostavno ne bi publika ništa kužila, osim onih koji su studirali slavistiku – prisjetio se Darko Rundek, pa dodao još jedno siječnje:
– Još kad je Haustor počinjao, znali smo dolaziti do mog dede brati koruzu pa i u trsje ići na berbu. A jednom prilikom smo imali i koncert u vatrogasnom domu u selu gdje smo došli s razglasom od 15 kilovata koji je zalijepio ljude za zid pa nisu mogli ni pobjeći. Bili smo tada baš punk bend – kazao je Rundek.
Inače, u intervju koji je J.R. August dao Kajkavskim Kronika krajem prošle godine, napomenuo je kako u produkciji ima prvi album na hrvatskom jeziku, a za sve je zaslužan upravo Darko Rundek koji mu je to i sugerirao. Ovo samo dokazuje povezanost ovog legendarnog glazbenika s modernom scenom, a i na ovom projektu je preuzeo ulogu producenta koji je u pravilu “iza scene”, premda je i dalje na pozornici, no malo povučeniji pa je “samo” na gitari.
Riff i ideja
– Iza svih nas je povijest bavljenja improviziranom muzikom, djelujemo u grupi Cul sac koja svira potpuno improviziranu glazbu koju neki nazivaju free jazz, apstraktnim ekspresionizmom, ali u svakom slučaju jedna forma koja nije popularna, no otvara mogućnost spontanosti i nosi jednu otvorenost i ljepotu. Grozno mi je kad neki jazzeri pokušavaju adaptirati međimurske pjesme u neke žanrove. Zato smo išli tim iskustvom gdje imam u pola pjesama riff i ideju, a u drugu polovicu smo improvizirali na licu mjesta – objašnjava Rundek.
Kako je svakom tko se ikad okušao u audio produkciji ovo izazvalo neviđen stres jer pothvat je uhvatiti takvo nešto na snimci, štoviše gotovo pa i nemoguće, što nam potvrđuju i glazbenici iz svojih prijašnjih iskustva, gdje se, kako kažu, priroda umiješa pa jednostavno ne da snimiti taj trenutak. Ovaj put je ipak bilo drugačije.
– Mi dva smo se brzo skužili i stvorili bend koji je imao tad sve odlike benda koji tek počinje pa je vibracija bila jača, a snimali smo u velikom prostoru što danas više nije slučaj je su se svi navikli na studije u stanovima i garažama. Posebno su dobro odigrali tonci koji su bili osjetljivi na naš način razmišljanja pa su snimali i kad im to nismo rekli. Blagoslovilo nas je – kazao je Rundek pa nije sakrio ni razočarenje što tad, 2018. fodine usprkos nominaciji nije bio album i nagrađen Porinom.
– Je*e mi se za Porin, ali kad to zajednica glazbenika koji procjenjuju kvalitetu nečeg izuzetnog te godine ne vidi.. Taj album je na razini najboljih albuma jednog Miles Davisa, znači svjetski top – poručio je Rundek.
Naravno, pitanje sljedećeg albuma postavilo se samo od sebe.
– Problem je to što se sve tako dobro posložilo pa me je sad strah to opet probati – kazao je Darko Rundek, a Andreja dodala:
– Njega je možda strah, ali ja bih definitivno opet probala s nekim izazovom, tko zna možda ovaj put gruzijske popevke – rekla je Andreja, a dodajmo k tome kako ovo nije čita šala, jer bend ima iskustva s drugim jezicima. Naime, Rundek je ne tako davno s ekipom iz Bihaća snimio Enu na francuskom jeziku pa se ne isključuje album o nekoj rijeci.
Za kraj smo zamolili iskusne glazbenike za komentar glazbene scene i savjet svima koji srcem osjećaju glazbu i htjeli bi se njome baviti.
Cajke kao bunt
– Razlika između nas je što danas je sve dostupno u par klikova, ali se ljudima ipak ne da tražiti već idu za trendovima. Dok smo mi bili ograničeni medijima pa su se kazete nabavljala i izvana. Znam stati na semaforu pa iz auta do čuti cajke koje sluša mladić i djevojka. Isprva sam mislio kako se tu radi zapravo o punku, pobuni protiv roditelja, što je i prirodno, pošto je generacija njihovih roditelja bila rockerska. Razni klinci mogu krenuti raznim putevima, ali bitno da se okupljaju oko sličnih ukusa koji ih povezuju – govori Rundek pa dodaje:
– Govori se dosta o umjetnoj inteligenciji, a ovo što se dogodilo nama na albumu jest više inteligencija koja nadilazi svakog od nas po na osobom i to je smisao muzike – poručuje Darko Rundek.
– Bitno je da su svoji bez nekih stereotipa i traže inspiraciju gdje god ih ‘srčeko rajca’. Tako i mi sviramo muziku – zaključuje Andreja.
