Djeca s teškoćama dodatno su kažnjena jer su u svome školovanju diskriminirana. Sedmogodišnji Matija Volk, desetogodišnji Leonard Putar i još jedan dječak iz ove priče djeca su s teškoćama kojima sustav dodatno otežava život, kao i njihovim roditeljima, pišu 24sata.
Jer, dok druga djeca u školu idu u svome kvartu, što bliže kući, sustav je ove dječake “pobacao” u škole udaljene i sat, sat i pol vožnje od kuće. Tek mali dio škola u Zagrebu, naime, ima posebne razredne odjele prilagođene djeci s teškoćama pa je Leonardu, koji živi na Trešnjevci, najbliža škola u Vrapču. Ujutro, u prometnoj “špici”, ona je udaljena i sat vremena vožnje. Matija će pak od ove školske godine, kad kreće u prvi razred, od kuće na Trešnjevci u školu morati na – Bukovac, što je također potpuno drugi dio grada.
– U idealnim uvjetima, trebat će nam najmanje sat vremena vožnje. Živimo na Trešnjevci, i baš smo prije koji dan dobili rješenje po kojem je Matija raspoređen u školu na Bukovcu, to je nama jako daleko. U Gradu Zagrebu, koji je rješenje donio, očito pretpostavljaju da svaka obitelj ima dva automobila i dva vozača. Naša obitelj ima jedan auto, ja ne vozim, a suprug radi u Blatu, na potpuno drugom dijelu grada od Bukovca. To će svakoga jutra biti velika bitka s vremenom, da Matija stigne u školu, a suprug na posao – govori Matijina mama Martina Volk. Ova djeca ne mogu ići u školu sama, javnim prijevozom.
Mama Martina kaže kako je prije nekoliko tjedana njih nekoliko majki s istim problemom bilo u Gradu Zagrebu na sastanku, gdje su predlagale da se u školi na Trešnjevci, koja je ove školske godine upisala jedan razred manje, i radi u samo jednoj smjeni, oformi poseban razred za djecu s teškoćama. Sumnja da će biti ikakvog pomaka.
Ogorčena je i treća, anonimna majka, koja dijete već tri godine vozi iz Gajnica u školu na Kruge. Sat, sat i pol svakoga jutra njen sin, dijete s najvišim, četvrtim stupnjem autizma, mora strpljivo sjediti u autu, izložen gužvi, stresu, brojnim zvukovima, na koje su ova djeca jako osjetljiva.
Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja na pitanje o zapošljavanju novih stručnjaka u školama, za rad s djecom s teškoćama, odgovaraju kako će “zapošljavanja novih učitelja edukatora/rehabilitatora u sljedećoj školskoj godini svakako biti, sve ovisi o potrebama koje će škole s osnivačima iskazati, a čiji će zahtjevi biti opravdani”.
Koliko će novih razrednih odjela biti, ovisi o potrebama koje će osnivači sa školama na svom području utvrditi, te zatražiti od Ministarstva odobrenje, napominju. Odobrenjem razrednog odjela odobrava se i zapošljavanje učitelja edukatora/rehabilitatora, to se odnosi i na zagrebačke škole, zaključuju.
