U Hrvatskoj se, izgleda, najviše zarađuje upravo na kruhu. Dok potrošači plaćaju vrtoglavu cijenu, gotovo 40 posto od prodane štruce kruha odlazi u ruke trgovaca. Dnevnik Nove TV provjerio je ima li za takvu praksu i tržišnog opravdanja.
Zrno po zrno pogača, a euro po euro kruh. Cijena kruha se prije dvije godine udvostručila – i tako uglavnom ostala.
– Pa skupo je dosta, kako ne bi bilo skupo. Mi jadni tu smo osiromašeni skroz, otkad je euro došao, katastrofa – kaže Ljubica iz Zagreba.
– Evo, ja sam kupila lugarski, za 1,85. Puno je, ali mi tu ne možemo ništa učiniti – govori Zagrepčanka.
Velika marža
Na kruhu i pekarskim proizvodima trgovci najviše zarađuju, marža je gotovo 40 posto pa je pitanje bi li s nižim maržama i kruh bio jeftiniji.
– Na visinu marži utječu odluke trgovačkih lanaca i politike njihovog poslovanja. Zašto su pekarski proizvodi pa slatkiši s najvišim maržama, to bi trebalo pitati trgovinu – kaže Nada Barišić iz Žitozajednica.
Trgovci kažu da je to opravdano.
– Marža nije zarada, to ljudi često brkaju. Iz marže svatko tko radi u trgovini mora isplatiti plaće, energiju, financirati razvoj, platiti porez državi i sve ono što ide iz normalnog poslovanja – smatra predsjednik HUP Udruge trgovine Martin Evačić.
Ulogu ima i nabavna cijena, ali i kruh koji se baci, oko 15 posto dnevno. Do jeftinijeg kruha ipak je moguće.
– Moja kalkulacija je pokazala da i s 30 posto trgovačke marže, taj tip kruha, znači od 700 grama, može biti debelo ispod eura – kaže poljoprivredni konzultant Ivan Malić.
U njegovoj računici to izgleda tako da cijena sirovine po štruci, po tržišnim cijenama, iznosi 20 centi. Amortizacija strojeva iznosi četiri, a trošak rada 16 centi. Trošak energije i logistike okvirno je 20 centi. Tu su i profiti – za trgovca 18, a za pekara 10 centi po štruci. Uz ostale troškove i PDV – cijena jedan euro.
– Ako je ona i iznad eura, onda netko u tom lancu, pitanje je pekar ili trgovački lanac koji prodaje, uzima marže koje nisu uobičajene i iskorištava svoju poziciju. To su neki procesi koje tržište rješava. Vi uvijek možete poći kupiti kruh na drugo mjesto gdje je jeftinije – govori Malić.
Sirovina dugo pada, a pada i pšenica, a cijene zasad ostaju iste.
– Cijene kruha za sada kako gledamo cijene nemaju osnovu rasti, one su takve kakve jesu, visoke su. Cijene sve ostale hrane su visoke i bojim se da je vrijeme jeftine hrane iza nas – kaže Barišić.
Pa ćemo na policama i dalje imati ono što smo – spremni platiti, zaključuju iz Dnevnika Nove TV.
