Čim se spomene zagorski bend iz Zaboka, svi znaju kako se radi samo i jedino o Zadrugi koju nakon pune trećine stoljeća ‘ruženja’ na sceni stvarno ne treba posebno predstavljati.
No, domaća publika često na njihove koncerte mora potegnuti do dalekog Zagreb grada, a takva situacija bila je i ovog petka, 13. Tim povodom odlučili smo porazgovarati s frontmenom Krešom Končevskim kako bismo saznali postoji li tajna veza Purgera i Zabočana.
Live album
Valja napomenuti kako je prije dvije godine upravo u Boogaloo klubu gdje je jučer održan koncert, Zadruga snimila i live album, jedini takav u ‘lockdownu’.
– Koncert u Boogaloo klubu će nam vjerojatno biti zadnji ove godine, a lokaciju smo izabrali zbog veličine kluba. Ne želimo da netko ostane vani jer su do sad sve svirke u Zagrebu bile popunjene do kraja. A sad ako postoji neka tajna veze, ne. Jednostavno organizatori nas zovu, a mi se rado odazovemo. Naravno, ako je to nešto što Zadrugi i njezinom zvuku odgovara – započeo je Končevski dodavši kako u Zagreb na svirke dolaze i ljudi iz ostalih krajeva.
Problem rock svirki u Zagorju evidentan je sam po sebi, a najviše po nedostatku adekvatnog prostora. Zato nas je zanimalo kakve su šanse održavanja koncerta na domaćem području, pogotovo nakon izgradnje kluba Regenerator.
– Mi smo kao bend jedni od začetnika te ideje, no iako je sad izgrađeno, i dalje nije adekvatno za nas. Klub je ispao dosta mali, a pošto se mi ne bavimo organizacijom, jednostavno s tim kapacitetom od 200 ljudi, ne možemo si pokriti sviranje tamo. Nismo financirani ni od koga, već nam je to hobi – naglašava Končevski.
Ljubav prema rocku
Naravno, malo koji hobi može se pohvaliti 34 godine dugim stažem.
– Nikad se nismo smatrali projektom ili grupom s planom. Mi smo i dan danas amaterski bend kojem je sviranje zadovoljstvo prije svega. Uz to, nikad nismo ni pauzirali pa opet nastavljali već smo u kontinuitetu – kazao nam je Končevski dodajući:
– Hobi nikako ne znači nešto bez veze, zadnja stvar na svijetu. Štoviše, hobi je ono što najrađe radiš, a posao je tu za egzistenciju. Dobar primjer su vatrogasci, kad sirena zasvira oni su na terenu, a ne negdje drugdje jer inače se ne bi moglo s njima računati. Tako se i u bendu stvari podrede svirci. A kad velim da smo amaterski, to nikako ne znači da je zvuk slab, već da jednostavno ne zarađujemo od toga, dok je na publici da ocjeni kvalitetu svirke. S obzirom na dosadašnje reakcije, sigurno smo na respektabilnoj razini – kazao je Končevski.
Iz više razloga teško je usporediti 90-e kad je Zadruga počinjala i današnje vrijeme. No, brojka posjetitelja je na njihovim koncertima uvijek na zavidnoj razini.
– Apsolutno nas je prepoznala mlađa publika koju, kad smo kretali, nismo mogli ni zamisliti. Zbog toga zapravo stvari i dalje funkcioniraju jer smo postali generacijski. Nekad ljudi s 50+ nisu ni izlazili, možda bi muž babu izvel na svadbu ili tak nekaj, a danas je to skroz normalno. Tako da nas slušaju vršnjaci, a na koncerte dolaze i njihova sad punoljetna djeca – govori nam Končevski dodajući kako su se mladi prepoznali u njihovoj glazbi jer ona dolazi iz njihovog kraja, i nije ona neka tradicionalna popevka već čvrsti rock.
Prepoznati zvuk
Na početku smo spomenuli live album, ali moramo istaknuti kako je Zadruga posljednji ‘pravi’ album izdala još krajem prošlog stoljeća.
– Imamo puno upita kad će novi album, no kako bi se on snimio čovjeku treba puno mira i vremena, a da ne govorimo o financijskom dijelu. To smo radili kad smo bili mlađi, sad smo u godinama kad imamo druge obaveze pa ne želimo samo dati album kako bi se održavala neka diskografska djelatnost. Uz to, publika najviše traži stare pjesme s kojima su oni upoznati i slušaju ih od prvih godina – objašnjava Končevski.
Krešo je široj publici proteklih godina bio poznat po ulozi Matije Gupca kojeg je tumačio na Buni u stubičkom kraju, no sad je prepustio palicu vođe seljaka mlađem Igoru Frajtagu.
– Bio je to normalan slijed stvari. Nakon što je pokojni Medo otišao s ovog svijeta, dečki koji to organiziraju u meni su vidjeli nekog tko bi to mogao na drugačiji, ali dostojan način preuzeti. Radio sam to sedam buna, ali sad sam već stariji pa je došao red da kolega Igor skupi hrabrosti i volje za primiti se tako nečeg. Bila je to idealna prilika, jer prije ili kasnije je trebalo doći do toga, a sad još uvijek mogu biti i podrška tome – kazao nam je Končevski.
Mlađe snage i novi klinci
Kad smo kod mlađih snaga, valja spomenuti i jučerašnju predgrupu.
– Dečki koji su svirali prije nas zovu se Greynoise. To je heavy metal, ali govorim to s rezervom jer govorim na starinski način. Oni bi se sami vjerojatno svrstali u neki podoblik. Bitnije je da su nedavno pobjedili u Splitu na festivalu te su izvrstan mladi bend koji nama nije tematski sličan, ali su jedan od najistaknutijih izvođača s ovog područja. Neka publika vidi što kvalitetni 20-godišnjaci kao što smo mi nekad bili izvode na jedan jako dobar način – poručuje Končevski.
U svakom pogledu ovo je bila prava prilika za pitati iskusnog glazbenika za pokoji savjeti mladima koji tek kreću u te vode ili se dvoume.
– Svakako bih preporučio glazbu koja je prekrasna aktivnost u bilo kojem obliku. Pogotovo ovako neobavezno, kako se mi s njom bavimo i to je aktivnost za cijeli život. Tu nema nikakve zle krvi, a još k tome nismo ni sport, pa da se protiv nekog natječemo. Jednostavno okupljaš one koji uživaju u tome, a nisi protiv nikog. Često me pitaju o uspjehu, pa mogu reći da smo uspjeli u onom djelu u kojem mi to smatramo. Da smo htjeli biti estradne zvijezde išli bi prema široj publici, prilagođavali se, ali nismo. Naša publika je nama najdraža, pa taman da ih je na prste jedne ruke – proučio je Končevski istaknuvši kako je najbitnije ustrajnost i upornost, a bez volje nema pomoći.
Za kraj, zamolili smo Končevskog za kratki osvrt na trenutačnu zagorsku glazbenu scenu.
– Ima bendova, nije sve negativno s obzirom na to da nema prostora. Međutim, na našim manifestacijama načelnici i direktori turističkih zajednica su se počeli žaliti kako nemaju koga zvati. Mogu im poručiti da pri nama ima sjajnih izvođača kojima nisu dali prilike nastupati pred svojom publikom. A kad i jesu, onda su to bili podcjenjivački uvjeti. Pogotovo na trgovima gdje se ne naplaćuju ulaznice – poručuje Končevski i dodaje:
– Ne mislim to samo na rock n’ roll svirku već općenito. I nama se znalo događati da smo igrali kad je trebalo pomoći, a tak su i drugi zagorski izvođači – kad treba svirati zabadava su dobri, a kad bi došli nekakvi novci, onda se zvalo samo najskuplje izvođače od svud, samo ne iz Zagorja. To je ponižavajuće za naše muzikaše. Pa kaj se njima ne bi moglo malo pomoći, pa da si mogu, na primjer, kupiti bolje instrumente i da imaju volje svirati dalje? Ima dosta drugih koje bi domaća scena rado čula, kao što je bend Grunt, koji je svirku morao napraviti po strani, u Križanču, a pritom ne podcjenjujem Križanče, jer nemaju prostora. Organizatori bi trebali biti sretni što imamo nekog našeg koji bi mogao nastupati. To je ono kaj me smeta – zaključuje Končevski
