Danas se obilježava Dan automehaničara i vozača, zanimanja bez kojih ne bismo mogli zamisliti svakodnevicu, ali opet ih se sjetimo samo kada nam trebaju.
Ovi profesionalci čiji se život okreće oko svega što ima motor i kotače (ili neku inačicu kotača), važan su stup našeg gospodarstva. Bez njih nema automobila, kamiona, motora, ali ni javnog prijevoza, transporta robe i dostave, poljoprivrede i brojnih drugih grana.
Tim povodom portal eMeđimurje je svratio u malu obiteljsku radionicu u Prelogu gdje radi već treća generacija automehaničara u obiteljskom poslu i razgovarali s vlasnikom, Draženom Strahijom o prednostima i nedostacima struke.
Direktno iz srednje škole se zaposlio kod automehaničara, majstora Ignaca Belića iz Preloga, koji je pak cijeli svoj radni vijek proveo u popravljanju automobila. Na svom prvom i jedinom poslu se i zaljubio, i to u šefovu kćer.
Život je ubrzano krenuo, došla su djeca, a šef Belić je otišao u mirovinu. I tako je Dražen preuzeo Autoservis Belić, koji je sada postao Autoservis Strahija, usput je postao i majstorom te nastavio tradiciju “šarafljenja” automobila.
S Draženom radi i njegov sin Leon (26), Ignacov unuk, koji će također jednog dana preuzeti obiteljski posao. Da su uvjeti rada dobri, a posla uvijek ima, svjedoči i njihov jedini kolega u poslu, Igor Lilek (43), Preložanin, ali draškovski zet, koji se također direktno iz srednje škole zaposlio kod šefa Belića i radi za obitelj više od 20 godina.
Poslu dečki iz autoservisa pristupaju precizno poput liječnika.
– Svaki je auto poseban na svoj način i svaki se auto razlikuje po svojoj ‘bolesti’. No za razliku od pacijenata, automobil ne može reći što ga muči i tu onda uključujemo dijagnostiku. Ali ni dijagnostika ne može uvijek s preciznosti reći što je problem. Zato automehaničari moraju biti i dobri analitičari – objasnio je majstor Strahija.
Što se pak težine popravaka po vrsti automobila tiče, u autoservisu su složni – najgori auti za popravljati su talijanski, a najzahvalniji i najbolji su njemački.
Za kraj su ga upitali koje su prednosti, a koji nedostaci posla.
– Prednost je ta da svaki dan možeš naučiti nešto novo i nikada nam nije dosadno. A nedostatak su prljave ruke. No po prljavim se rukama prepoznaje dobar automehaničar – zaključuje Dražen Strahija.
