Protekli lokalni izbori ponovno su otvorili pitanje stvarne ravnopravnosti među jedinicama lokalne samouprave u Hrvatskoj. Iako su u Ministarstvu regionalnog razvoja zadovoljni dosadašnjim rezultatima ITU mehanizma, u praksi se sve više pokazuje da se iza retorike o “ravnomjernom razvoju“ krije sustav koji pogoduje samo odabranima.
Saborska zastupnica Anita Curiš Krok (SDP) na aktualnoj saborskoj sjednici iznijela je niz problema koji pogađaju gradove i općine izvan brdsko-planinskog prostora, bez statusa potpomognutih područja, ali i izvan urbanih aglomeracija koje jedine imaju pristup sredstvima iz ITU mehanizma. Pitanje koje postavlja – gdje su oni u toj priči – više je nego legitimno.
Očigledno je da brojni gradovi i općine ne mogu konkurirati za sredstva jer su, iako nerazvijeni ili u stagnaciji, administrativno “izvan kategorije“. Posebno zabrinjava činjenica da mnoge jedinice koje nisu u ITU mehanizmu nemaju ni alternativni izvor pomoći. Bivši ministar je još prije nekoliko godina obećavao uspostavu posebnog fonda upravo za takve slučajeve – no taj fond nikada nije zaživio.
Najviše zabrinjava šutnja institucija. Državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja Domagoj Mikulić, dugogodišnji dužnosnik u Ministarstvu, na pitanje zastupnice Curiš Krok nije dao konkretan odgovor. Time se, kako ističe Curiš Krok, dodatno potvrđuje sumnja da se ovdje ne radi o administrativnoj ili tehničkoj pogrešci, nego o svjesnoj političkoj selekciji – u kojoj su “naši“ u ITU-u, a “njihovi“ nisu.
– Hoće li se napokon nešto pokrenuti i omogućiti tim jedinicama lokalne samouprave koje su u startu diskriminirane i u kojima, nažalost, njihovi građani nemaju iste uvjete kao u onima koje su ušle u ITU mehanizam? Hoće li ti gradovi i općine ući u “kolo odabranih”? – pitala je zastupnica Curiš Krok.
Pitanje koje ostaje visjeti u zraku je je li Hrvatska danas zemlja ravnomjernog razvoja ili razvoj privilegija?
– Ako građani u pojedinim sredinama nemaju pristup sredstvima samo zato što njihovi lokalni čelnici nisu politički podobni, tada je riječ o ozbiljnom problemu koji se ne može opravdati tehničkim argumentima. Vrijeme je da se prestane s praksom selektivnog razvoja i da se sredstva počnu dodjeljivati na temelju stvarnih potreba, a ne političke podobnosti. Građani svih krajeva Hrvatske imaju pravo na jednake uvjete života, rada i razvoja. Sve drugo vodi prema produbljivanju nejednakosti – i stvaranju Hrvatske s dvije brzine – zaključila je Curiš Krok.
