U petak navečer, restoran Hipokrat Taste Lab proslavio je svoj prvi rođendan. Mjesto koje je u samo godinu dana postalo sinonim za spoj zdravlja, vrhunske gastronomije i kulturnih sadržaja, okupilo je brojne uzvanike na večeri koja je obilovala glazbom, emocijama i autentičnim zagorskim okusima.
Na proslavi su se uzvanici prisjetili početaka ovog posebnog projekta koji je, kako je istaknuo vlasnik Teodor Švaljek, započeo gotovo slučajno:
– Ovo uopće nije bio projekt koji smo planirali. Naš fokus bio je u sasvim drugim poslovnim vodama. No dok smo razvijali jedan poslovni prostor u Donjoj Stubici, pojavila se potreba za restoranom za interne potrebe. Krenuli smo s ishođenjem dozvola i shvatili da bi bilo šteta ne otvoriti ga za širu javnost. Prva ideja bila je Donja Stubica, ali splet okolnosti – uključujući i pandemiju koronavirusa – doveo nas je natrag u Mariju Bistricu, moje rodno mjesto – prisjetio se Švaljek.

Hipokrat Taste Lab je u međuvremenu postao mnogo više od restorana. Iznad njegovih prostora smjestila se i glazbena škola s čak 13 kabineta, u kojoj danas podučava 18 profesora i glazbu pohađa 170 djece. Ta ideja, kako je rekao Švaljek, rodila se iz potrebe da se zadrži kvalitetan kadar profesora u Mariji Bistrici i da se djeci iz istočnog dijela Zagorja omogući nastavak obrazovanja u području glazbe:
– Znate, sve što izgradimo – zidovi su. Ali jedina duša tih prostora su ljudi, kadrovi, oni koji svakodnevno daju život tim prostorima. I zato je ovaj restoran nešto posebno – jer njegovi zidovi su doslovno umjetnička djelo – rekao je Teodor, referirajući se na murale koje je oslikavao njegov bratić, poznati slikar i likovni pedagog Darko Bubanko.
Profesor Bubanko, kojem je večer bila i posvećena, govorio je skromno o svom doprinosu:
– Nije toliko važno što sam ja to sve oslikao, koliko je važno da ste prepoznali Teodora. On kada ima ideju, on je dovede do kraja. Ovo je bila prilika za veliki timski rad, i meni osobno veliko iskustvo. Marija Bistrica je veliko svetište, a sada i dom glazbene škole, što je važna točka za razvoj zajednice – kroz emociju, umjetnost, religiju i filozofiju, rekao je Bubanko.

Osvrt na ovu posebnu večer dao je i gradonačelnik Donje Stubice, Nikola Gospočić, koji je priznao da mu je drago što je projekt zaživio, iako nije realiziran u njegovu gradu:
– Teodor je osjetio jedan patriotski poziv da i Donjoj Stubici ostavi trag, i napravio je jedan od najljepših objekata. No još sam ponosniji jer je ova večer posvećena profesoru Darku. On je bio moj profesor likovnog u osnovnoj školi, i sjećam se da nikad nismo imali problema s tim predmetom – za razliku od danas, kad je život puno kompliciraniji. Drago mi je što suradnja Donje Stubice, Marije Bistrice i Teodora traje i dalje i siguran sam da ćemo zajedno ostvariti još puno ideja – rekao je Gospočić.

U veselom tonu, okupljenima se obratio i načelnik Marije Bistrice, Josip Milički, rekavši:
– Istina je da se Marija Bistrica 1993. ‘skinula iz okova’ Stubice i postala općina. I od tada je sve krenulo. No bez obzira na povijest – mi se volimo i surađujemo. I ova večer to potvrđuje – poručio je Milički.

Hipokrat Taste Lab u svojoj prvoj godini profilirao se kao prostor koji nudi više od jela. Osim što je postao središte za poslovne sastanke, vikend izlete i kulturna događanja poput stand-up nastupa, razvio je vlastiti identitet: autentična ponuda zdravih i ukusnih jela, utemeljena na motu “Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana”.
Za kulinarski koncept zaslužan je poznati zagorski chéf Tomislav Špiček, dugogodišnji prijatelj obitelji Švaljek, koji je kreirao meni temeljen na tradicionalnim zagorskim receptima s modernim pristupom.
Uz dobru hranu, vrhunsku kavu Hausbrandt, talijanski gelato i iznimnu atmosferu, večer je protekla u znaku zahvalnosti, zajedništva i ponosa.
– Nismo u ovih godinu dana puno ulagali u marketing. Više smo gradili mjesto mira i susreta – za roditelje, profesore, djecu, glazbenike i sve ljude koji traže kutak mira. I mislim da smo u tome uspjeli. A ovo večeras pokazuje koliko je zajednica važna. To je ono zbog čega se sve ovo i radi – zaključio je Teodor Švaljek.
								
															
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      
      

								



								


