U Velikoj Britaniji rođeno je osmero djece koja su začeta s pomoću genetskog materijala troje ljudi, zahvaljujući naprednoj medicinskoj tehnici koja sprječava razvoj mitohondrijskih bolesti – teških, često smrtonosnih poremećaja koji se nasljeđuju isključivo s majčine strane. Za jedne, ovo je revolucionarni spas, za druge – opasno igranje Boga.
Rođena djeca bez bolesti – znanstveni trijumf
Po prvi put otkad je prije deset godina legalizirana, tehnika poznata kao donacija mitohondrija rezultirala je rođenjem zdravih beba koje su oslobođene genetske prijetnje koju su nosile njihove biološke majke. U Centru za plodnost u Newcastleu, gdje su zahvati provedeni, liječnici slave: svih osam novorođenčadi – četiri dječaka i četiri djevojčice – razvija se uredno, bez znakova mitohondrijske bolesti.
– Godinama smo živjeli u neizvjesnosti. Ovaj nam je tretman dao nadu – i dijete – izjavila je majka jedne djevojčice. Emocije roditelja variraju od olakšanja do duboke zahvalnosti, no iza znanstvenog uspjeha stoje i pitanja na koja medicina još nema odgovor.
Tri DNK izvora – tko je “pravi” roditelj?
Postupak uključuje kombinaciju jajne stanice i sperme bioloških roditelja sa zdravim mitohondrijima donatorice. Iako djeca nasljeđuju 99,9 posto genetskog materijala od roditelja, mali, ali značajan postotak (0,1posto) dolazi od treće osobe – žene koja nije ni majka ni rođakinja, ali čiji će genetski trag biti prisutan u svim budućim generacijama djevojčica rođenih ovom metodom.
To je upravo ono što kritičari nazivaju genetskom intervencijom koja mijenja ljudsko nasljeđe. I dok znanstvenici ističu da je ovdje riječ isključivo o sprečavanju teške bolesti, mnogi se boje da je to tek prvi korak prema “dizajniranim bebama” – odabiru osobina poput visine, boje očiju ili inteligencije.
Etika na testu: granica između liječenja i stvaranja
Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je prva zemlja na svijetu koja je 2015. legalizirala ovu metodu. Bioetičari, religijski vođe i dio znanstvene zajednice tada su upozoravali: gdje je granica? Kada liječenje prerasta u uređivanje života prema ljudskim željama?
– Donacija mitohondrija je medicinsko rješenje za ozbiljan problem, ali kad jednom prijeđemo prag izmjene genoma s utjecajem na buduće generacije, otvaramo vrata koje bi moglo biti nemoguće zatvoriti – upozorila je tadašnja članica parlamentarne komisije za bioetiku.
Znanost obećava – ali i ne skriva rizike
Rezultati su ohrabrujući, ali ne i savršeni. U tri slučaja otkriveno je između 5 i 20 posto oštećenih mitohondrija, što je daleko ispod praga bolesti, ali znanstvenici ne znaju zašto se to dogodilo i hoće li imati dugoročne posljedice. Pitanje je: može li se potpuna sigurnost uopće jamčiti?
– Moramo nastaviti istraživanja, ali imamo razloga za optimizam – rekla je prof. Mary Herbert sa Sveučilišta u Newcastleu. U najmanju ruku, ovo je prvi stvarni dokaz da se opasni genetski lanac može prekinuti – bez neželjenih učinaka, barem za sada.
Nada u budućnost – i tihi strah od nje
Za obitelji poput one Kat Kitto, čija kći Poppy boluje od mitohondrijske bolesti, ova tehnika znači život s manje boli. Njena starija kći Lily mogla bi, zahvaljujući ovoj tehnologiji, imati zdravu djecu – mogućnost koja dosad nije postojala.
– To znači priliku za normalan život – kaže Lily.
No i uz sve pozitivne strane, javnost ostaje podijeljena. Jesmo li zakoračili u novo doba medicine ili opasno blizu genetske manipulacije? Je li ovo kraj jedne bolesti – ili početak novog poglavlja u kojem ljudi određuju evoluciju?
Pitanje nije samo medicinsko, već duboko filozofsko i etičko. Donacija mitohondrija je bez sumnje dostignuće koje spašava živote i prekida nasljedne bolesti. Ali ujedno ruši dosadašnje granice ljudske reprodukcije.
