Piše: mag. psych. Sandro Kraljević
Burnout ne dolazi preko noći. On je tiha erozija energije, smisla i volje koja se odvija u pozadini svakodnevice. I često ga prepoznamo tek kada već pregorimo. No nije neizbježan. Prevencija burnouta ne počinje tek kad se jave simptomi – ona počinje svakim malim izborom koji radimo iz dana u dan.
Promjena odnosa prema vremenu
Prvi korak je redefinirati što znači “biti produktivan“. U kulturi u kojoj se odmicanje od posla doživljava kao lijenost, mnogi više ne znaju razlikovati rad od života. Početak ravnoteže leži u tome da si damo dozvolu da ne budemo dostupni. Da ne provjeravamo mail dok hodamo. Da prestanemo mjeriti vrijednost po broju odrađenih sati.
Uvođenje jasnih granica – poput isključivanja notifikacija, definiranja kraja radnog dana, pa i mikro-odmora tijekom dana – prvi su koraci prema vraćanju vremena sebi.
Uvođenje ritma umjesto kaosa
Naš um voli strukturu. Kaos, stalni prekidi i hitnosti potiču osjećaj preplavljenosti. Kada uvedemo rutinu – ne rigidnu, već podržavajuću – naš sustav počinje disati.
To može značiti jutarnji ritual bez ekrana, redoviti obroci, tjedni pregled ciljeva, vrijeme za šetnju. Ritmovi nisu prepreka slobodi – oni su njezin temelj.
Briga o tijelu kao podrška psihi
Nema mentalnog zdravlja bez fizičke stabilnosti. Spavanje, kretanje i prehrana nisu luksuz, već osnove otpornosti. Umoran mozak ne donosi dobre odluke. Tijelo koje ne spava ne zna prepoznati razliku između izazova i prijetnje.
Ponekad nije potreban retreat – potreban je sat vremena ranijeg odlaska u krevet.
Njegovanje odnosa koji vraćaju energiju
Burnout često nosi sa sobom osjećaj izolacije. Kada živimo da bismo radili, odnosi se stavljaju na čekanje. No upravo su ljudi – oni koji nas ne procjenjuju po uspjehu, već nas vide iznutra – najvažniji zaštitni faktor.
Redoviti kontakt s prijateljima, iskreni razgovori, pa čak i kratki trenuci bliskosti vraćaju nas u kontakt sa sobom.
Osvještavanje unutarnjih narativa
Mnogi izgaraju ne zbog količine posla, već zbog unutarnjeg glasa koji govori: nije dovoljno, moraš više, ne smiješ stati.
Rad na uvjerenjima, prepoznavanje perfekcionizma, stavljanje granica prema vlastitim standardima – to su promjene koje ne vide drugi, ali koje mijenjaju sve. Kada naučimo razlikovati ambiciju od samokažnjavanja, počinjemo disati slobodnije.
Zaključak
Prevencija burnouta ne traži drastične odluke. Ona počinje malim, ali dosljednim pomacima u načinu na koji tretiramo svoje vrijeme, tijelo, odnose i misli. Ravnoteža nije statično stanje – to je praksa. A praksa počinje sada, s pitanjem: što mogu danas učiniti da ostanem u kontaktu sa sobom?
