Hrvatska je nekada bila europski sinonim za slobodu na plaži – nudizam i toples nisu bili samo prihvaćeni, već su bili turistički adut s milijunskim prometima. Danas, čini se, dovoljna je jedna žena bez gornjeg dijela kupaćeg kostima da izazove paniku, pozive spasiocima i bijesne komentare.
Najnoviji slučaj dolazi s omiške plaže, gdje se strankinja u toplesu našla na meti zgražanja. “Ovo je javna plaža, puna djece!”, požalila se ogorčena majka medijima, a pojedini kupači tražili su i intervenciju nadležnih. Nekada normalna slika na plaži danas je postala “nepristojna” i “neprimjerena”.
Ali nije uvijek bilo tako. Hrvatska je sedamdesetih i osamdesetih bila pravi raj za naturiste – s desecima kampova, gotovo 50.000 ležajeva i čak 20 posto svih turističkih noćenja ostvareno je u nudističkim kampovima. Koversada, najpoznatiji naturistički kamp, tada je ugošćavala po 15.000 gostiju dnevno i bila poprište europskih medijskih senzacija, uključujući i prvi naturistički kongres u jednoj socijalističkoj zemlji.
Danas, sve se svelo na tek 1,2 posto turističkih noćenja. Kapaciteti naturističkih kampova smanjeni su za dvije trećine, a i sama Koversada prima tek trećinu nekadašnjih nudista. U isto vrijeme, u Francuskoj i Italiji niču novi kampovi, sela i resorti za naturiste – pa čak i specijalizirane lokacije samo za žene.
Iako naturisti troše više od prosječnog turista i poznati su po tome da se godinama vraćaju na ista mjesta, domaći turizam očito više ne računa na njih. Razlog? Kombinacija sve konzervativnijeg društva, nesnalaženja turističkih menadžera i sloma naturizma kao ideološkog pokreta.
Dok druge zemlje u nudizmu vide nišu s potencijalom, Hrvatska, nekoć pionir u toj slobodi, sve više skreće prema strožim normama i netoleranciji. Nekad smo se ponosili izborima za miss toplesa, a danas jedna gola dojka može izazvati prijavu. Jesmo li postali preosjetljivi ili je vrijeme slobode nepovratno prošlo? To pitanje ostaje za svakog kupača – i čitatelja.
