U Brežicama je 28. srpnja 1950. rođeno dijete koje, kako sam kaže, “nije ni moglo drugačije nego biti naopačke“. Branko Pratengrazer, pjesnik, učitelj, bivši politički dužnosnik, društveni aktivist, “brbljivac koji zna i ugristi“, kako njegovo prezime prevedeno s flamanskog simbolično otkriva – danas, u 75. godini života, sprema se na subotnju promociju svoje četvrte i možda posljednje zbirke poezije: “U magli sjećanja“.
Od izopćenog učenika do direktora škole
Brankova životna priča je poput široke rijeke: ponekad mutna, ponekad burna, ali uvijek u pokretu. Rođen kao jedino dijete iz obitelji u rodilištu – zbog kompliciranog položaja u majčinoj utrobi – ostao je “naopako“ i izvan simbolike poroda: izopćen, ranjiv, a kasnije i neshvaćen. Djetinjstvo je proveo u siromaštvu, izložen pogledima i komentarima okoline, često zapušten, ali s nečim iznutra što nije gasnulo.
– U prvom razredu bio sam izuzetno zapostavljeno dijete, prljav, zamazan, često su me ložači prali u svojoj kupaonici. U petom razredu dobio sam pomoć žene koja je vodila Crveni križ i tada sam se obukao i postao frajerčić. Od tada sam postao zvijezda, pametan dečko, siromašan, ali talentiran. U osmom razredu su me zvali profesor matematike i fizike. Škola je otkrila da sam netko – kaže bez zadrške, prisjećajući se svojih školskih dana.

Ipak, upravo tada kreće promjena – podrška iz Crvenog križa, kredit za studiranje, podrška sestre iz Australije, talent za matematiku i ljubav prema govoru vode ga do učiteljskog poziva. Iako su ga predodredili za svećenika.
Život prema njemu nije bio blag – izgubio je dijete, supruga mu je preživjela životno ugroženu trudnoću, suočavao se s partijskim pritiscima i osobnim slomovima – no, uvijek se vraćao ljudima. Školi. Učenicima.
“Brankova budućnost je njegova prošlost“
Nakon što je otišao s pozicije ravnatelja, nakon svega što je prošao, jedna kolegica je rekla rečenicu koju i sam danas često citira: “Brankova budućnost je njegova prošlost“.
U njoj je sadržano sve: ironija, istina i umjetničko proročanstvo. Nakon povratka u razred, Pratengrazer pronalazi svoju pravu mjeru – pred učenicima, s kredom u ruci, s bilježnicom, na terenu.
Iako je bio politički aktivan – čak predsjednik općine u vrijeme pada komunizma – nikada nije koristio položaj za osobnu korist. Više puta neshvaćen, ali u svakom sustavu ostao je ono što je najteže: čovjek koji govori istinu, makar neugodnu.
Pjesnik koji piše život
Prvu pjesmu je javno, u krugu najmilijih učenika, izveo je tek pred penziju, na kavi prije odlaska u Australiju. Reakcije prijatelja bile su toliko snažne da je znao – piše istinu. Stihovi su potom krenuli teći kao Sutla. Prva zbirka “Mostovi“ tematizira povezanost – među ljudima, narodima, generacijama. Druga “Igra života“ donosi filozofsku nit: pozornica života, igra koja ponekad završi bez upozorenja. Treća zbirka “Pogled unatrag“ donosi fotografije i slike prošlosti.
A ova nova, četvrta, možda i posljednja, “U magli sjećanja“, u subotu u Vili Kumrovec, vraća ga na početak.
– U zbirci je 70-ak pjesama, od toga 30 na kajkavskom. A inspiraciju sam nalazio i u starim razglednicama iz Kumrovca, Pregrade, Tuhlja, Klanjca – govori ponosno.
Kajkavska poezija i kritika folklora pijanstva
Branko Pratengrazer piše i na standardu i na kajkavskom, ali sa zavičajnim pečatom: “kajkavština sutlanskog kraja“, kako sam kaže.
– Mi govorimo dosta pravilno, ali se uvuče i slovenščina i germanizmi. Velik sam kritičar pjesama našeg kraja jer previše je pijančevanja u pjesmi. Dok su Dalmatinci ljubavnici i emotivci, mi smo pijanci – objašnjava.
Premda je jednom pokušao pisati i na slovenskom, kako kaže – odustao je: “Razumijem sve, ali govorim ‘napačno’“. Jezik, međutim, nikada nije bila prepreka da kaže što treba – pa makar to bio i komentar na vlastitu smrt:
– Najveća mi je želja da mi netko otpjeva moju pjesmu na sprovodu. To bi mi bilo vrh karijere – poručuje Branko.
Promocija s dušom – i zvukom
Subotnja promocija održat će se u Vili Kumrovec, a Branko je poseban i po tome kako pristupa događaju: recitacije, glazba, emocija. Glumac Zvonko Novosel, prijatelj iz starih dana i puteva, nastupit će, a uključeni su i mladi glazbenici, među njima i njegov sin, student glume i glazbe. Možda se nešto i uglazbi.
– Ako se otpjeva – to je poklon. Ako se ne otpjeva – neka se pročita. Važno je da se osjeti – kaže Branko.
Zbirku su pomogli sufinancirati KZŽ, Općina Kumrovec i jedan obrtnik.
Zadnja zbirka? Možda. A možda i ne.
– Vjerojatno zadnja, moja. Ali tko zna. Ipak još šaljem pjesme na natječaje – govori s osmijehom.
U njemu još gori ono dijete iz Brežica – naopako rođeno, ali uvijek pravo u životu.
Subota – Vila Kumrovec, 18 sati. Branko Pratengrazer predstavlja zbirku “U magli sjećanja“. Dođite zbog poezije. Ostanite zbog čovjeka.

								
															

								



								

