U vrtovima diljem Hrvatske najčešće se od ljekovitih biljaka pojavljuju lavanda, neven, kadulja i ružmarin, koje su već duboko ukorijenjene u narodnoj medicini i kulturi. No, postoje i one koje su jednako, ako ne i više ljekovite, a rijetko se uzgajaju – bilo zbog zaborava, neinformiranosti ili jednostavno zato što nisu vizualno upečatljive na prvi pogled, piše Podravski list.
Jedna od takvih biljaka, gotovo zaboravljena, a nevjerojatno korisna, jest plavi žutić – poznat i kao modrica, modri kukurijek ili Centaurea cyanus. Ova nježna, ali otporna biljka, nekada je bila čest prizor u žitnim poljima, no s vremenom je gotovo nestala zbog modernizacije poljoprivrede i uporabe pesticida.
Plavi žutić prepoznatljiv je po svojim hipnotizirajuće plavim cvjetovima koji privlače pažnju u svakom vrtu. Iako naizgled krhak, uspijeva u različitim klimatskim uvjetima ako ima dovoljno sunca i propusno tlo. Njegova ljekovita svojstva poznata su još iz srednjeg vijeka – osobito u liječenju očnih tegoba. U narodnoj medicini nazivan je i “cvijetom za oči”, jer su oblozi od osušenih latica pomagali kod upala, crvenila i nadraženosti.
Danas se ekstrakti plavog žutića koriste u prirodnoj kozmetici, osobito u tonicima za lice i kapke, a poznat je i po blagom diuretičkom i detoksikacijskom djelovanju. Usprkos tome, iz domaćih vrtova gotovo je potpuno nestao. Neki ga pogrešno smatraju korovom, dok drugi jednostavno ne znaju o kakvom se blagu radi.
Srećom, postoji malen, ali predan broj vrtlara i ljubitelja bilja koji nastoje očuvati ovu vrstu. Plavi žutić sade na rubovima gredica ili među povrtnim kulturama, gdje ne samo da uljepšava prostor, već i privlači korisne oprašivače. Nije invazivan, lako ga je kontrolirati i njegovo sjeme može se čuvati za iduću sezonu.
