U ‘poslovnom srcu’ Zaboka, u šarmantnom studiju koji miriše na svježinu kreativnosti i djetinji smijeh, Lidija Jurinić svakodnevno bilježi ono najvažnije – emocije. Rođena u Loboru, diplomirana ekonomistica i direktorica vlastite firme ‘Liart studio’, ova 32-godišnja fotografkinja danas ne može zamisliti život bez fotoaparata. Iako se školovala za marketing, sve ju je vodilo prema jednome – stvaranju uspomena.
Od ekonomistice do profesionalne fotografkinje
– I danas doma imam cijele albume svojih rođendana. Svaki trenutak je zabilježen. Mama i tata su me navukli na fotke, da to tako kažem – smije se Lidija koja nas je provela kroz njezin novi kreativni atelje:
– Kad su stali analogni aparati, stali su i albumi, ali meni se ta želja nastavila razvijati. I evo, kako su roditelji za mene stvarali uspomene, tako ja danas stvaram za njih – dodaje.
U srednjoj školi sve je postalo ozbiljnije. Uz malu digitalnu kameru nije bilo lako ‘loviti’ ono što je ona željela – dubinsku oštrinu, bokeh, onu filmsku mekoću iza glavnog motiva. No, nije odustajala.
– Za 18. rođendan prijatelji i obitelj su mi poklonili moj prvi pravi DSLR. Taj trenutak je bio prekretnica – kaže Lidija. Od tada su se stvari počele ‘kotrljati’.
– U to vrijeme je taman i Facebook došao u mainstream, te je jedna kolegica radila odlične portretne fotografije što me inspiriralo na početku. Iako, i ja sam krenula kao i svi ostali, s fotografijama cvijeća – prisjeća se Lidija.
A profesionalni smjer kojim se danas bavi je, kao i fotoaparat, došao iz kruga obitelji i prijatelja. Počela je fotografirati nećake koji su dolazili jedan za drugim, pa prijatelje i njihove najvažnije dane – krštenja, vjenčanja, rođendane… Fotkanje je prešlo iz hobija u posao. Paralelno s radom u struci, radila je vikendima na terenu.
– Došla sam do točke kada više nisam mogla sve. Onda me kolega Dinko Špehar potaknuo da se prijavim za poticaje i otvorim firmu. I jesam – ističe Lidija.
Danas nije samo fotografkinja – ona je i organizatorica, savjetnica, animatorica i podrška. Vikendi su joj najčešće terenski – vjenčanja, krštenja, obiteljska okupljanja – a tjedan rezerviran za obradu fotografija, studijska snimanja i dogovore s klijentima. Kako sama kaže, ponovno ima prilično popunjen raspored, no ovog puta sama određuje radno vrijeme.
Snimanja koja pričaju priču – studio, teren i emocije
U svom studiju u Zaboku fotografira sve – od profesionalnih poslovnih portreta i brend fotografije, do rođendanskih i obiteljskih sessiona.
– Fotkam i trudnice i novorođenčad, i to ne samo u studiju, nego i kod njih doma, u prirodi. Neki me zovu i iz Dubrovnika – jedna trudnica je došla roditi u Zagreb i čula je za mene te odlučila napraviti trudnički session baš u mojem studiju. To mi je bilo baš simpatično – priznaje Lidija, dodajući kako je fotkala i nekoliko stranih obitelji koje su došle u Hrvatsku poslovno ili turistički.
– To mi je isto potvrda da ljudi prepoznaju moj stil i pristup. Fotografija je intimna stvar jer ti ljudi otvaraju vrata svojeg doma, a i srca. Moraš kliknuti s njima. Slijedeći tjedan idem malo na odmor, ali fotić ide s menom, kao i neki klijenti za menom jer im je želja napraviti morski trudnički session – priznaje Lidija.
U jednom trenutku pokazuje nam fotografiju na kojoj je ona, a koju su na jednom vjenčanju uspjeli “okinuti” upravo mladenci. Bilo je to na Milengradu, pa tako i ona sad ima odličnu uspomenu s foto-sessiona jer se inače uvijek nalazi iza objektiva.
– To su te male stvari koje mi pokažu da me ljudi cijene, da osjete tu moju energiju. A najveća nagrada je kad se klijenti vraćaju – kad ih vidim kroz godine, kako djeca rastu, kako se obitelj širi. To je čar ovog posla – priznaje nam Lidija.
Vjenčanja posebno voli. No, ipak nisu onako bajkovita kako se često prikazuje na Instagramu.
– Tu kod nas u Zagorju nema organizatora, pa se zna dogoditi da mi, fotografi i bend, preuzmemo glavnu riječ – kad, gdje i kako. Sve moraš popratiti – emocije, običaje, dinamiku. A kad ih i nema, jer svadbeni dani ipak stvaraju stres, kad su svi nervozni, trudim se opustiti ljude, zabaviti ih, nasmijati – otkriva Lidija u maniri malih trikova velikih majstora, dodajući kako radni dani na svadbama za fotografa znaju trajati i po 16 sati.
Kako smo ranije spomenuli, Milengrad je jedna od njenih najdražih lokacija, gdje se s jednim parom vratila na fotkanje par tjedana nakon vjenčanja – mladenka je čak uspjela sačuvati i buket, a priroda je učinila svoje.
– I mi u Zagorju imamo pregršt prekrasnih lokacija, no ipak, rekla bih da nije stvar u lokaciji. Najbitniji su ljudi. Njihove emocije, njihov smijeh – naglašava Lidija ono što traži kroz objektiv svog fotoaparata.
Studio joj je, kaže, bio logičan korak – prostor u kojem može biti kreativna svaki dan, neovisno o vremenu ili godišnjem dobu.
– Fotkanje djece zna biti izazovno. Imate samo pet ili maksimalno 10 minuta da ih pridobijete. Poslije toga skaču po studiju, ali najbolje fotke ispadnu baš tad jer su to ipak djeca, iskrena, spontana, nesputana. Roditeljima u tim situacijama ponekad zna biti neugodno, pa onda i njih moram animirati – govori nam Lidija.
Na pitanje što je važnije – talent ili tehnika – ne dvoji…
– Oboje! Moraš poznavati pravila, da bi ih mogao kršiti. Danas je sve pomalo ‘Instagram-ready’, ali ako nema emocije, ako nema smisla, ne vrijedi. Zabadava novi trendovi, dodavanje graina ili blura i učenje ‘krivog’ fotkanja, ako ju nisi ‘uhvatio’ – naglašava Lidija.
Njene fotografije su tople, prirodne, pune života. Ljudi joj vjeruju – zato se vraćaju. A prepoznata je i u Zagrebu, gdje sve češće fotografira krštenja i obitelji.
– Danas ima puno fotografa i mnogi od njih su mi jako dobri kolege te si međusobno šaljemo poslove ako smo prebukirani. Ne gledamo se kao konkurenciju jer svatko od nas ima drugačiji stil i ponudu, no važno se nečim istaknuti, a to je kod mene autentičnost. Zato kad je u pitanju finalni proizvod, većinom isporučujem bookove te razvijene fotografije. A kad su u pitanju manji obiteljski, trudnički ili slični sessioni, uvijek volim roditeljima razviti i po 10 slika kako bi ih mogli odmah staviti u okvir ili na zid. Trudim se uvijek gledati da oni imaju dodatnu vrijednost – otkriva nam Lidija.
Autentičnost i povjerenje – temelj uspješne fotografije
Budućnost ne planira previše.
– Voljela bih da studio dalje živi, da bude mjesto za stvaranje, za uspomene. Da posao ide kao i dosad – polako, ali sigurno – govori Lidija i dodaje:
– Danas na svadbama postoje čak i snimatelji Reelsa koji to sve rade s mobitelom. To me je u prvu ruku bilo preplašilo – hoćemo li stvarno i mi početi raditi s mobitelima te hoće li potražnja za fotografima pasti, no, s druge strane, kad imaš svoj poseban dan, bilo to vjenčanje ili krštenje ili nešto treće, trebaš tu treću osobu kojoj možeš vjerovati – rekla nam je Lidija.
I za kraj poruka svima koji dvoje treba li se s vremena na vrijeme profesionalno fotkati za uspomenu:
– Ne čekajte savršen trenutak. Fotka nije luksuz – to je sjećanje. I nije bitno jeste li savršeno ispali – bitno je da ste zajedno. Da imate uspomenu koju možete držati u ruci. I koju će jednom netko s ljubavlju gledati – zaključuje Jurinić.
