Tanjur prepun hrane, a apetit manji nego što se mislilo – mnogi gosti precijene vlastitu glad kada se posluže na švedskom stolu s opcijom “jedite koliko možete“. Ono što ostane, najčešće završava u smeću. Protiv toga se sve više restorana u Dortmundu bori jednostavnim pristupom: tko ne pojede što je uzeo – plaća kaznu, piše Fenix magazin.
– Disciplinarni euro na švedskom stolu pokazao se kao učinkovita mjera – izjavio je Torsten Gebehart iz Sindikata za prehranu, ugostiteljstvo i uslužne djelatnosti (NGG) Dortmund u priopćenju za javnost.
– Zahvaljujući kazni, restorani uspijevaju značajno smanjiti količinu hrane koja se baca – dodaje.
Sve više ugostitelja preuzima ovu praksu. NGG Dortmund u načelu pozdravlja uvođenje kazni, ali naglašava i potrebu za pravednijom raspodjelom sredstava.
– Novac od kazni ne bi smio završiti isključivo u džepovima vlasnika restorana – ističe Gebehart. Važno je, dodaje, da i kuhari i konobarice imaju koristi od toga. Dio prikupljenih sredstava mogao bi se, predlaže NGG, donirati u humanitarne svrhe – primjerice organizaciji “Kruh za svijet“.
Problem je stvaran: ako restoran tjedno potroši nekoliko stotina eura na hranu koja se baca, to šteti i okolišu i poslovanju. Prema riječima predstavnika sindikata, taj bi se novac mogao znatno pametnije uložiti – u više zaposlenika ili veće plaće.
Prema pisanju Ruhr Nachrichten, restoran “Lahuhu“ u dortmundskoj četvrti Unionviertel već provodi ovu praksu – naplaćuju tri eura po 100 grama hrane koja ostane na tanjuru. Gosti su o toj politici unaprijed obaviješteni putem obavijesti postavljenih u restoranu. Cilj je aktivno smanjiti bacanje hrane.
Brojke jasno govore: prema podacima njemačkog Saveznog ministarstva za poljoprivredu i prehranu, godišnje se u Njemačkoj baci 10,8 milijuna tona hrane. Ugostiteljski sektor – uključujući restorane – odgovoran je za oko 18 posto, odnosno dva milijuna tona.
Direktor NGG-a smatra kazne korisnim poticajem za razmišljanje. Hrana poput mesa, ribe, voća i povrća vrijedna je i rezultat je uloženog truda mnogih ljudi. Vrijeme je, zaključuje, da se i tijekom posjeta restoranima počne više cijeniti ono što jedemo.
