Sedam godina nakon što je Matej M. iz Virovitice brutalno pretučen i opljačkan ispred Akademije primijenjenih umjetnosti u riječkom kampusu, pravda nije stigla. Općinski sud u Rijeci u rujnu prošle godine obustavio je kazneni postupak protiv četvorice tada maloljetnih počinitelja. Nitko nikada neće odgovarati za napad koji je Mateju zauvijek promijenio život, piše Index.
Napad se dogodio 15. veljače 2017. godine, kada je Matej, tada 20-godišnji student druge godine fizike, nakon što je odbio dati cigaretu skupini mladića, brutalno pretučen. U pokušaju bijega pao je s visine od dva metra i zadobio teške ozljede glave – prijelom svoda i baze lubanje te krvarenje mozga. Dok je bespomoćno ležao bez svijesti, napadači su mu iz džepova uzeli novčanik, ključeve i dokumente. Nitko nije pozvao pomoć.
Nakon napada – godine borbe i šutnje sustava
Da je bolnica bila i nekoliko minuta dalje, Matej možda ne bi preživio, kaže njegova majka. Od tada njegov život nikada nije bio isti – brojne hospitalizacije, psihičke traume, problemi s pamćenjem i, na kraju, prekid studija. Prije tri mjeseca, Matej je nestao.
– Od tada je mnogo puta bio u psihijatrijskoj ustanovi zbog pokušaja suicida. Ta nepravda ga je ubijala. I mene zajedno s njim – priča majka.
Unatoč ozbiljnosti kaznenog djela, pravosuđe je zakazalo. Suđenje je započelo tek 2020. godine, tri godine nakon napada, a do obustave postupka 2024. nije održano ni jedno ročište. Neka su, tvrdi majka, otkazivana doslovno pola sata prije zakazanog termina.
“Sud nije tražio pravdu, već izgovore”
Četvorica napadača, rođenih 2001. i 2002. godine, u vrijeme zločina bili su mlađi maloljetnici. Kako su tijekom postupka navršili 21 godinu, suđenje pred sutkinjom za mladež više nije bilo moguće.
– Državna odvjetnica koja je trebala štititi mog sina, više je zastupala okrivljene. Jedan od napadača priznao je krivnju. Sutkinja ih je samo trebala proglasiti krivima. I nije – ogorčeno govori Matejeva majka.
Ova obustava postupka izaziva duboko razočaranje u sustav koji bi trebao štititi žrtve, posebno kada su posljedice po žrtvu trajne i teške.
Nepravda koja traje
Matejev slučaj nije samo tragičan primjer nasilja nad mladima, već i upozorenje na neučinkovitost pravosudnog sustava. Sedam godina čekanja, bez ijednog ročišta, završilo je šutnjom institucija i ostavljanjem žrtve i obitelji bez odgovora, bez zadovoljštine, bez pravde.
– Samo želim da budu proglašeni krivima za ono što su učinili. Da netko kaže: da, to se dogodilo, i netko za to snosi odgovornost – kaže majka.
