Domovi za starije osobe diljem Hrvatske ponovno povećavaju cijene smještaja, a ovaj val poskupljenja dolazi u vrijeme kada je inflacija već značajno pogodila kućanstva, osobito starije građane i njihove obitelji, piše Mirovina.hr.
Iako pojedine županije, poput Sisačko-moslavačke, još uvijek nude subvencije, one su sada smanjene, što izravno pogađa krajnje korisnike i postavlja pitanje: postaje li institucionalna skrb za starije u Hrvatskoj luksuz?
Poskupljenja nakon prošlogodišnjeg šoka
Prošle godine mnogi su domovi digli cijene i do 50 posto, što je izazvalo burne reakcije korisnika i javnosti. U nekim su slučajevima županije reagirale subvencijama kako bi ublažile šok, ali čini se da takva rješenja nisu dugoročno održiva. Sada, nova poskupljenja najavljuju se tiho, bez javnih objava i uz tek štura priopćenja s objašnjenjima o rastu troškova energenata, hrane, medicinskog materijala i plaća zaposlenika.
Primjerice, boravak u jednokrevetnoj sobi za korisnike s osnovnom razinom skrbi u jednom domu sada stoji oko 540 eura mjesečno, dok cijena za one kojima je potrebna visoka razina njege doseže i 880 eura. Takvi iznosi daleko nadmašuju mirovine većine umirovljenika, koje su prema posljednjim podacima u prosjeku ispod 500 eura.
Tiho povećanje cijena: Manjak transparentnosti
U većini slučajeva, novi cjenici nisu objavljeni na internetskim stranicama domova niti su korisnici obaviješteni na jasan i pravovremen način. Umjesto toga, domovi se oslanjaju na interne komunikacije i selektivne izjave, često uključujući i navodne pozitivne komentare korisnika koji “nemaju ništa protiv viših cijena”.
Takva netransparentnost dodatno narušava povjerenje građana u sustav skrbi za starije osobe, koji je već pod pritiskom zbog manjka kapaciteta, dugih lista čekanja i općenito niske dostupnosti usluga u mnogim dijelovima zemlje.
Hrvatska bez sustavne strategije
Ono što zabrinjava je nedostatak nacionalne strategije i odgovora na sve veći problem dostupnosti i priuštivosti smještaja za starije osobe. Već sada mnoge obitelji teško podnose troškove institucionalne skrbi, a privatni domovi, koji često nude bržu dostupnost, imaju znatno više cijene – ponekad i dvostruko više od državnih i županijskih ustanova.
Stručnjaci upozoravaju da Hrvatska, uz sve brže starenje stanovništva, mora hitno osmisliti modele održivog financiranja skrbi za starije, uključujući i razvoj alternativnih oblika skrbi poput dnevnih centara, pomoći u kući ili poticanja obiteljskih domova. U suprotnom, veliki dio starije populacije – koji su cijeli život radili i doprinosili društvu – ostat će bez adekvatne i dostojanstvene skrbi u starosti.
Prijelazna razdoblja – samo privremeno rješenje
U nekim slučajevima, kao u Sisačko-moslavačkoj županiji, korisnicima je ostavljeno nekoliko mjeseci prijelaznog razdoblja kako bi se mogli prilagoditi promjenama. No, mnogi korisnici i njihove obitelji pitaju se što nakon toga? Mirovine ne prate rast troškova života, a ni socijalni sustav nema kapacitete za šire financijsko preuzimanje skrbi o starijima.
U trenutku kada bi društvo trebalo najviše brinuti o svojim najstarijima, čini se da ih sustav sve više prepušta samima sebi – ili, točnije, financijskim mogućnostima njihove djece i obitelji. Ako se ovakav trend nastavi, skrb za starije u Hrvatskoj sve će manje biti pravo, a sve više – privilegij.
