Proizvodnja šećera u Hrvatskoj doživljava dramatičan pad i nalazi se na povijesno najnižim razinama, piše Poslovni dnevnik.
U posljednjih nekoliko godina, površine pod šećernom repom smanjene su za više od 58 posto, što je izazvalo niz negativnih posljedica za domaću prehrambenu industriju.
Zbog smanjenih prinosa i neisplativosti poslovanja, od 2021. godine sav kapacitet prerade koncentriran je u jedinu preostalu šećeranu – Sladoranu u Županji. Ostale tvornice, uključujući one u Virovitici i Osijeku, obustavile su rad.
Prema dostupnim podacima, poslovni rezultati jedine aktivne šećerane ukazuju na ozbiljne financijske izazove – prihodi su prošle godine pali za 35 posto u odnosu na godinu prije, dok je zabilježen gubitak od šest milijuna eura.
Godišnja proizvodnja šećera pala je na ispod 55.000 tona, a iako se ove godine očekuje blagi rast na oko 65.000 tona, to je još uvijek znatno ispod praga isplativosti, koji se procjenjuje na najmanje 100.000 tona. Za postizanje te količine, nužno je osigurati barem 10.000 hektara pod šećernom repom i stabilne klimatske uvjete.
Hrvatska bilježi najveći pad površina pod šećernom repom u cijeloj Europskoj uniji – čak 63 posto u posljednjem desetljeću. Usporedbe radi, prosječan pad na razini EU-a iznosi oko 14 posto, dok su zemlje poput Italije i Mađarske prošle nešto blaže smanjenje.
Analiza proizvodnih rezultata pokazuje drastičan pad u samo nekoliko godina. Dok se između 2013. i 2016. godišnje proizvodilo gotovo 300.000 tona šećera, u razdoblju od 2021. do 2024. ta brojka pala je na manje od 94.000 tona.
Stručnjaci upozoravaju da bez konkretne financijske pomoći države i povećanja poticaja za uzgoj šećerne repe, opstanak hrvatske industrije šećera postaje sve neizvjesniji.
