U povodu 60. obljetnice osnutka, Kulturno – umjetničko društvo ‘Ilirci’ Krapina ove će subote, 25. listopada, s početkom u 19 sati održati slavljenički koncert u krapinskoj Festivalskoj dvorani.
Priča o KUD-u ‘Ilirci’ započela je s osnivanjem puhačkog orkestra, a zbog želje da puhački orkestar uniformom bude drugačiji od svih ostalih, odlučili su se za uniforme inspirirane ilirskim odorama, pa otuda i naziv ‘Ilirci’. Osnovani su 1965. godine kao vjerni pratitelji Festivala kajkavskih popevki i do sada su ostvarili preko 2000 nastupa. Posebno mjesto u dosadašnjem radu ‘Iliraca’ svakako je vezano uz Viktora Crneka, dugogodišnjeg umjetničkog voditelja i predsjednika, koji je 2011. godine proglašen doživotnim počasnim predsjednikom KUD-a.
U Društvu je nastupalo, kraće ili duže, preko 400 članova, a do danas su ga vodila tri umjetnička voditelja. Prvi među njima, jedan od osnivača je upravo gospodin Crnek. Osim što je bio umjetnički voditelj, bio je i jedan od predsjednika društva sve do 2011., a od tada nosi titulu počasnog predsjednika Društva.
Nakon toga, ‘Ilirce’ je preuzeo Darko Berović, a danas ga umjetnički vodi Siniša Miklaužić. Aktualna predsjednica KUD-a je Ljiljana Duš.
Upravo smo s gospođom Duš kratko porazgovarali uoči velike proslave rođendana u subotu.
– Ove godine proslavili smo i 60 godina postojanja Festivala kajkavskih popevki čiji je početak te 1965. godine bio glavni poticaj za osnivanje pjevačkog zbora. Za sva pokretanja bilo kakvih događanja nekad, pa tako i danas, treba entuzijazam jednog ili više pojedinaca. Takav je uz ostale, bio jedan od osnivača i dugogodišnji voditelj zbora, gospodin Viktor Crnek, glazbeni pedagog i voditelj školskih zborova. Bio je čovjek koji je imao znanje i volju, a prije svega viziju kako motivirati ljude da se priključe. Pripadanje zboru bilo je skoro pa statusno pitanje jer su najrevniji članovi bili učitelji, liječnici, ali i ljudi svih ostalih zanimanja, od učenika do umirovljenika – govori nam gospođa Duš u uvodu razgovora.
Poznato je da KUD-ovi imaju važnu ulogu u samoj društvenoj zajednici.
– Jezik je jedno od najvažnijih obilježja pripadnosti, a mi imamo predivan kajkavski i moramo ga čuvati na način koji nam je dan, a to je pjesma. Koliko god nekom izgledalo kao zabava, pjevanje je izuzetno važan oblik očuvanja posebnosti. Svi smo mi Hrvati, ali smo sretni što uz čakavski i štokavski u našoj zemlji trećina zemlje pripada kajkavskom govornom području. I to treba čuvati, njegovati i pažljivo brinuti o tome. Ukoliko dozvolimo da se zaborave govori ili pisma pojedinih mjesta ili područja, nastat će nenadoknadiva šteta za naš narod. Zato, uz još neke važne čuvare kaja u kajkavskoj regiji postojimo i mi, ‘Ilirci’ – naglašava Ljiljana.
Bitan je i odličan spoj iskustva i mladosti…
– U zboru je raspon godina članova od 20-ak do 80-ak, iskustvo se isprepliće s mladošću. Izmjenjuju se iskustva, ali i donose se nove, svježe ideje kako poboljšati rad Društva uz zadržavanje osnovnih vrijednosti i ciljeva. I baš zbog tih promjena koje život donosi, mi sadašnji ‘Ilirci’ imamo obvezu čuvati ono što nam je povjereno od prethodnih generacija. Mlađe generacije uvijek imaju potrebu preispitivati i suprotstavljati se normama i pravilima, ali ima među mladima i onih koji rano shvate što znači očuvanje tradicije. Tako i u ‘Ilirce’ dolaze mladi ljudi kojima je ljubav prema kajkavskoj pjesmi nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Mnogima od njih to je ukorijenjeno u obitelji i to se poštuje. Mladi članovi u zboru imaju ista prava, ali i obveze kao i stariji članovi svojim aktivnim sudjelovanjem na probama i nastupima. S radošću se prihvaćaju sve ideje koje pridonose napretku – poručuje gđa Đuš.
‘Ilirci’ su tijekom ovih 60 godina pjevali na svim Festivalima kajkavske popevke u Krapini, kao pratnja mnogim renomiranim izvođačima, ali i kao solo izvođači, pogotovo posljednjih nekoliko godina.
– Iza nas je nekoliko stotina pjesama koje smo izvodili uz mnoga velika imena hrvatske glazbe, uključujući Vicu Vukova, Ivu Robića, Krunoslava Kiću Slabinca, Gabi Novak, Elviru Voću, Višnju Korbar, Tanju Mršić, Barbaru Othman, a imamo i svojih 20-ak pjesama od kojih je dio i izdan na nosaču zvuka 2000-ih godina. Nakupilo se preko 2000 događanja u zemlji i inozemstvu na kojima smo sudjelovali, a mnoga od njih ostala su zapisana u sjećanjima i to je neprocjenjivo. te najmanje do 2o-ak solo pjesama od kojih je dio i izdan na nosaču zvuka 2000-ih godina. Teško je zbrojiti koliko je ljudi prošlo kroz različite sekcije ‘Iliraca’, puno je Krapinčana, ali i ljudi iz okolnih mjesta poklanjalo s radošću svoje vrijeme kako bi zajedno pjevali ili svirali – govori nam predsjednica Ljiljana.
Izazovno je tijekom cijele godine…
– Stalno radimo intenzivno kako bi nastupi bili što kvalitetnije odrađeni. Najveća je trema pred nastup ispred domaće publike, ali tu su i najjače emocije. Jednako se pripremamo za svaki izlazak pred bilo koju publiku i uvijek se trudimo odraditi najbolje što možemo, iako se ponekad od silne želje i uzbuđenja potkradu i sitne greške. Najljepše je kad se kvalitetno odradi nastup, nakon čega slijedi opuštanje. Posebno je emotivno kada putujemo na gostovanja, pjesma traje od ulaska u autobus do povratka u Krapinu – ističe Ljiljana, dodavši:
– Mi zboraši smo obični ljudi, amateri, s različitim zanimanjima i afinitetima, ali nam je zajednička ljubav prema domaćoj riječi. Pjevamo na kajkavskom, na službenom hrvatskom, ali i na stranim jezicima. Tematika pjesama koje izvodimo je domoljubna, ljubavna, svjetovna i crkvena jer je za jedan ozbiljan zbor potrebna različitost repertoara – kaže gđa Duš.
Osim zboraša kojima je ovo ‘drugi život’, za rad KUD-a potrebna je i podrška šire zajednice.
– Nas u radu prati i podržava Grad Krapina na čelu s gradonačelnikom Zoranom Gregurovićem, koji stvarno ima sluha za naše potrebe. Tako smo prije pet godina upravo na prijedlog gradonačelnika Gregurovića dobili Plaketu Krapinsko – zagorske županije za izuzetan kulturni doprinos. Također, tu je i Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo s kojim nas veže više zajedničkih projekata, zatim Turistička zajednica grada Krapine, a itekako dobru suradnju imamo i s Pučkim otvorenim učilištem u Krapini. Tu je i Osnovna škola Ljudevit Gaj u čijem prostoru svaki tjedan vježbamo, a ne smijemo zaboraviti ni poduzeća koja nam pružaju podršku, poput Pekoma, Kotke, FIL – ART-a… – zaključuje Ljiljana, uz simboličnu poruku:
– Puno toga je iza nas, ali to je samo početak. Pa 60 nam je godina tek!
Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
