U sklopu ‘Dana Ksavera Šandora Gjalskog’ dodijeljene su nagrade. Početak manifestacije održan je u ponedjeljak, 20. listopada, uz otvorenje izložbe slika Sebastijana Dračića u Galeriji Grada Zaboka.
Središnji dio bila je upravo dodjela književne nagrade Gjalski koja se održala danas u Osnovnoj školi Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku. Ove godine, u uži krug za nagradu ušlo je 16 djela među kojima je najbolji bio roman Roberta Međurečana “Tako neka bude”.
Članica povjerenstva Sofija Keča obrazložila je odabir ovog djela kao najboljeg.
– Roman “Tako neka bude” na jedinstven način ujedinjuje vrhunski povijesni realizam i hrabar intelektualan izazov koji vraća izravno u suvremeni hrvatski kontekst. Međurečan ne igra na sigurno. Daje slobodnu reinterpretaciju konteksta Novog zavjeta koja će zasigurno uznemiriti one koji vole ekskluzivno tumačenje Kristova nauma. Roman raskrinkava kako političke i vjerske elite legaliziraju misijanske ideje, ali polako otvaraju dublju prijeko potrebnu refleksiju o onom što bi temelj kršćanstava trebao biti, upornost u ljubavi, oprostu i dostojanstvenom odnosu prema drugom.
Gradonačelnica Grada Zaboka Valentina Đurek osvrnula se na dugogodišnju tradiciju dodjele nagrade Ksavera Šandora Gjalskog i njezin značaj.
– Već 40 godina mi Zabočani živimo za tu drugu polovicu 10. mjeseca kada cijeli tjedan obilježavamo lik i djelo našeg kritičkog gospodina. Nebrojeni broj izložbi, nebrojeni broj predstava, znanstvenih i stručnih događanja. 40 godina nagrade Gjalskog za najbolje literarno djelo učenika osnovnih škola. Mnogi pisci dolaze u Zabok i dobivaju nagradu Ksaver Šandor Gjalski i mislim da je to jedna velika crtica u vašem životopisu – izjavila je Đurek te je čestitala svima.
Predsjednica Društva hrvatskih književnika Hrvojka Mihanović Salopek naglasila je značaj ove prestižne nagrade i istaknula literarnu snagu ovogodišnjeg dobitnika.
– Rekla bih da ova nagrada je jedna od najznačajnijih nagrada unutar našeg društva, ali rekla bih i općenito unutar hrvatske književnosti, kulture. Brojni su autori bili dobitnici ove nagrade. Ono što me impresioniralo kod Roberta je da je u svom izrazu neposredan, izravan, piše bez dlake na jeziku. Ponekad nam je ta ironija potrebna da bolje sagledamo stvarnost, a opet da se ne izgubi nada da se čovjek lakše obračuna sa zlom. Danas živimo u vremenu nesigurnosti, prigušenog iščekivanja, kao da živimo uljuljani u sigurnost, ali smo pritisnuti – zaključuje Mihanović Salopek.
Izdavač knjige Ivan Sršen naglasio je koliko autor kroz svoje romane autentično progovara o hrvatskoj stvarnosti i društvenim nepravdama.
– Robert je kao sudionik ratnih zbivanja pisao prethodne romane o hrvatskoj stvarnosti i o nepravdama u našem društvu. Time zapravo je izabrao smjer kako ukazati u književnosti na goruće probleme. Zaista preporučam ovu knjigu da ju pročitate i vjerujem da će vam Robert zasigurno postati jedan od omiljenih naših pisaca.
Županijska vijećnica Mihaela Visinski ovom prilikom je govorila uime župana Krapinsko – zagorske županije Željka Kolara te je uručila organizatorima zahvalnicu i prigodni poklon kao znak priznanja za njihov trud i doprinos uspješnoj organizaciji manifestacije.
Izaslanica ministrice kulture Mihaela Majcen Marinić istaknula je važnost nagrada u poticanju čitanja i otkrivanju novih autora, posebice među mladim sudionicima manifestacije.
– Ono što smatram da je važnije od ove nagrade je to što nagrade privlače pozornost na važna djela, što nas pozivaju na čitanje, na otkrivanje novih autora i djela, a ja se nadam da naročito pozivaju na čitanje onu našu budućnost, dakle mlade sudionike manifestacije koji su cijeli tjedan radili, izražavali se, čitali i na neki način čuvali zalog te naše književnosti za budućnost – rekla je Majcen Marinić i pozvala sve da pročitaju roman Roberta Međurečana i općenito da nastoje što više čitati.
Autor romana “Tako neka bude” Robert Međurečan otkrio je kako je nastajao njegov roman i što mu znači ova prestižna nagrada.
– Stvarno nisam očekivao toliko ljudi, hvala Zagorcima stvarno su odlična publika. Osjećam obavezu da moram biti još bolji. Gjalski je ipak najstarija književna nagrada koja se već 40 godina održava, ima tu težinu, ima tu tradiciju – izjavio je Međurečan te otkrio kako je uspio radnju romana smjestiti 2000 godina unatrag.
– Bilo je dugotrajno naučiti sve oko tog vremena jer sam htio biti autentičan što se tiče života i puka tog vremena jer lako možemo iskonstruirati kako su to povijesne ličnosti živjele, ali običan put što je radio, kako je živio, što je jeo to je trebalo nekoliko godina učenja i proučavanja. Hvala Bogu bilo je puno prijatelja koji su povjesničari pa su mi pomogli. Ja sam namjerno postavio tu priču u misijansko vrijeme jer me jako podsjeća na današnje vrijeme nesigurnosti jer mislim da je iščekivanje najjači osjećaj jer tko od nas zna kako ćemo živjeti za mjesec – dva – zaključuje Međurečan.
