Kao jedna od rijetkih žena u Hrvatskoj koja vozi vučnu službu, već gotovo desetak godina uspješno se snalazi u ovom poslu i dokazuje da žene mogu biti jednako vješte i odvažne za volanom kao i muškarci.
Nikolina Međeral iz Madžareva pored Novog Marofa vozačica je vučnih službi. Nikolina je žena koja u ovom većinski muškom poslu vrlo uspješno ruši predrasude o ženama i njihovoj sposobnosti naspram muškaraca, pogotovo što se tiče vožnje.
Ova predrasuda vuče se još od povijesnih dana kada su se žene morale boriti za to da se dokažu kako su jednako vrijedne kao i muškarci. Prva žena u svijetu dobila je vozačku dozvolu 1916. godine. Istraživanja na Sveučilištu Westminster u Londonu pokazuju da žene voze pažljivije od muškaraca te tvrde da su one u manjem broju učesnice prometnih nesreća. U današnje vrijeme, žene se trude srušiti ovu predrasudu jer možemo vidjeti više žena za volanom automobila nego što je to prije bio slučaj, a čak ih je sve više i za volanom kamiona i autobusa.
Kako je sve počelo
Nikolina je, prije nego li se počela baviti ovim poslom, radila u tekstilnoj industriji te se praktički preko noći odlučila okrenuti u skroz drugačijem poslovnom smjeru.
– To se nekako spontano desilo. Cijeli život mi se vrti oko automobila jer sam uvijek pomagala suprugu, a danas mu pomažem s kamionima. Tako je on sam započeo posao s vučnom službom. Nakon par godina došlo je do povećanja posla i tada sam odlučila da i ja krenem u ispomoć na malu vučnu službu B kategorije pošto još nisam imala položenu C, a i prvo sam htjela vidjeti da li ja mogu raditi taj posao – prisjeća se Nikolina.
Ovim poslom bavi se već gotovo 10 godina. Nikolina se prisjetila svojih početaka te kakav joj je bio osjećaj prvi puta sjesti za volan vučne službe.
– To je dosta odgovoran posao i još k tome jako je malo žena koje rade taj posao pa mi nije bilo lako. Dosta je toga što se trebalo naučiti oko transporta vozila, kako ispravno utovariti vozilo, kako osigurati za transport, istovar i ostalo. Kad sam prvi put sjela u vučnu osjećaj nije nimalo bio isti kao i kad sjedneš u osobni auto. Sama pomisao da upravljaš većim, dužim i širim vozilom djeluje pomalo zastrašujuće. No, malo hrabrosti, interesa, odvažnosti i prakse uvelike olakšava baratanje teretnim vozilima. Ubrzo nakon nešto prijeđenih kilometara vidjela sam da ja to mogu te sam shvatila da kad sam na višem položaju u vozilu imam veću preglednost i bolju orijentaciju što mi je uvelike olakšalo cijelu situaciju – priča nam Nikolina.
Ovaj posao bi za svakog u početku bio vrlo izazovan jer nosi sa sobom veliku odgovornost. Pitali smo ovu vozačicu kako je izgledao njezin prvi izlazak na teren.
– Sjećam se svog prvog izlaska na teren, bilo me strah da li ću ja to moći, ali skupila sam hrabrost i krenula. Sjećam se da je vozilo bilo VW Passat. Suprug je zaprimio poziv i rekao ljudima da će doći supruga te da sam nova u tome i zamolio ih ako će išta trebati da mi pomognu. Ljudi su bili jako ljubazni i pomogli mi gledati da li je sve u redu kada sam ja utovarivala auto. Na sreću sve je dobro prošlo i od tad sam shvatila da ja mogu stvarno raditi taj posao. Sa svakom novom intervencijom sve više sam učila – rekla je Nikolina te dodala kako se nakon prakse na vučnoj službi B kategorije odlučila odvažiti na polaganje C kategorije.
Najčešće kada ispred sebe vidimo neki ‘prometni kiks’ možemo čuti onu klasičnu rečenicu – „Sigurno je žena za volanom“. Nikolina se osvrnula na jednu od najuvrježenijih predrasuda da su žene lošije vozačice od muškaraca.
– Neki ljudi su jako iznenađeni kad vide žensku osobu da dođe tovariti vozilo ili stroj, neki pozitivno, a neki mi u strahu predaju ključeve vozila. Nakon moje intervencije ljudi ostaju iznenađeni pa kažu “Pa vi to sve znate?”, tada mi je drago da im moj rad razbije predrasude te daje meni dodatni vjetar u leđa – s ponosom nam priča Nikolina.
Prevozi sve – od automobila do radnih strojeva
Poznato je da vučne službe prevoze neispravne i karambolirane automobile, a Nikolina nam je otkrila kakve još vrste tereta ona prevozi.
– Danas prevozim sve osim rasutog tereta što sam i radila prije, ali sada se više ne bavimo time. Prevozim neispravna vozila. Neka vozila koja su neispravna mogu zablokirati ako imaju automatske getribe i tada ih je potrebno, ako je moguće, odblokirati. Ako to nije slučaj, tada ih stavljam na posebna kolica napravljena specijalno za transport tih vozila, a u svrhu da se pogoni ne oštete – kaže Nikolina te dodaje:
– Radim otključavanje vozila ukoliko vlasnici izgube ključeve ili nastanu neke situacije u kojima zatraže našu pomoć i izvlačimo vozila koja nažalost slete s ceste. Osim automobila, prevozim i radne strojeve poput viličara, traktora, bagera, valjaka i slično. Strojeve većinom utovarujem i istovarujem sama. Najviše opreza treba imati kad se vozilo nalazi na autoputu na zaustavnoj traci, tada je brzina ključna zbog drugih sudionika u prometu koji voze velikom brzinom. Stranke uvijek upozorim da se pomaknu iza zaštitne ograde, a ja moram pratiti promet da koje vozilo ne naleti meni preblizu. U slučaju da su preblizu zaustavnoj traci, tada se odmaknem i stanem s radnjama dok ne prođu.
Budući da se bavi svakakvim prijevozom, Nikolina mora znati i baratati svim vozilima koje utovaruje pa nam je otkrila kako se snalazi u tome.
– Ima puno čimbenika koji utječu na utovar i istovar vozila. Naravno opreza nikad dosta i kad krenem s utovarom ukoliko je u pitanju vozilo ili stroj s kojim još nisam baratala, uvijek pitam vlasnika kako upravljati istim. Ukoliko vlasnik nije prisutan, tada se jednostavno vodim logikom jer sve je to isto samo su možda neke komande drugačije raspoređene. Ako mi je kad zatrebala pomoć nitko nije odbio pomoći, ali ponekad mi je draže da mi nitko ne pomaže, jar tako sam brža i učinkovitija – objašnjava nam vozačica.
„Teško je uskladiti ovaj posao s privatnim životom“
Ova vozačica je i majka dvoje djece te se počela baviti ovim poslom još za vrijeme njihove osnovnoškolske dobi. Otkrila nam je kako usklađuje obitelj s poslom u kojem mora uvijek biti dostupna.
– Ponekad je teško stalno biti dostupan i teško je uskladiti taj posao s privatnim životom, ali nekako uspijevam. Djeca su nam sada odrasla pa ne moramo više toliko biti uz njih. Moram samo zahvaliti svojem suprugu na strpljenju i vjeri u mene, te svojoj djeci koja su me bodrila i bila ponosna na mene – zaključuje.
S obzirom na neizvjesnost ovakvog posla, pitali smo Nikolinu kako izgleda jedan njezin prosječan dan.
– Ujutro najprije kava. Tada radimo dnevni raspored i papirologiju ako ima nešto hitno i neodgodivo. Krećem na teren oko 8 sati, nekad i prije ukoliko su u pitanju hitne intervencije. Moj posao je nepredvidiv tak da ne mogu točno reći kad se vraćam kući jer je svaki dan je drugačiji – nekad ujutro krenem, a navečer se vratim. Kućanske poslove radim u hodu kad stignem ili između intervencija. Za vikend je malo lakše jer nema toliko strojeva za voziti već samo hitne intervencije – prepričava nam Nikolina.
Za kraj, Nikolina je poručila svim ženama kako je strah za žene od ovakvih poslova samo u glavi te da si samo treba posložiti prioritete i biti na oprezu. Kaže kako je strah najveći neprijatelj u svim situacijama, ali na svakome je hoće li ga pobijediti ili ne.
