U nadolazećem tjednu obilježava se 34 godine od pada Vukovara, dana koji je zauvijek promijenio hrvatsku povijest. Kao i svake godine, u Koloni sjećanja 18. studenog očekuju se deseci tisuća ljudi. Mnogi procjenjuju da bi ove godine mogao biti najveći broj sudionika, više od 150.000, a Vukovarci već spremno dočekuju sve posjetitelje.
Među onima koji će ponosno koračati na čelu Kolone je i dr. Mirjana Semenić Rutko, vukovarska ginekologinja i heroina, koja je 1991. završila studij medicine i nakon toga odradila staž u Općoj bolnici Vukovar sve do okupacije grada. Inače rođena u Tuzli, a po ocu Krapinčanka, dr. Semenić Rutko osnovnu i srednju školu završila je u Vukovaru. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Osijeku, specijalizaciju iz ginekologije i porodništva završila je u Općoj bolnici Pula, a specijalizirala se 1997. godine u Klinici za ženske bolesti i porode Zagreb.
Tijekom Domovinskog rata sudjelovala je kao dragovoljac u obrani Vukovara i u organizaciji Saniteta prema rasporedu u Općoj bolnici Vukovar. Sada je izdvojila malo vremena te se u razgovoru za Zagorje International prisjetila krvavih dana rata…
– Od povratka u Vukovar sudjelovala sam u Koloni sjećanja koja je u početku počela gotovo spontano, u želji da se obilježi stradanje naših dragih sugrađana i suboraca. To nije niti će ikada biti politički čin, nego sjećanje na dane koje smo prošli, pa tako i ovaj put. Nije važno gdje smo u Koloni, važno je biti tu i razumjeti da su ovi dani za nas posebno emotivni. Koliko god godina je prošlo, naše sjećanje je svježe i sjetimo se svih onih kojima smo bili okruženi – kaže dr. Semenić Rutko i naglašava kako u našim mislima nitko nije izgubljen.
– Kolona sjećanja je upravo to – ljubav i sjećanje na one koji nisu s nama, sva bol i patnja koju smo proživjeli i širenje znanja o našoj povijesti kako se ovakvi trenuci ne bi ponovili jer samo na znanju o prošlosti možemo graditi budućnost – hrabra je poruka liječnice odmah na početku razgovora.
Dotaknuli smo se i aktualnosti, tenzija diljem zemlje kojima svjedočimo proteklih tjedana…
– Sve ove godine postojanja slobodne Hrvatske uvijek su postali oni kojima se to ne sviđa i koji nas žele vratiti u stare okvire. Ideja takvih okvira stara je stotinama godina i nije prestala postojati. Mi moramo toga biti svjesni, ne smijemo se dati isprovocirati, nego moramo organizirano odgovoriti na sve izazove. Studeni je poseban, ne samo za Vukovar, nego i za druge dijelove Hrvatske i ne smijemo dozvoliti da provokacije zasjene ovaj značaj. Moramo djelovati ujedinjeno jer jedino tako smo spremni na sve što nam se sprema – smatra dr. Semenić Rutko.
“Svi smo bili spremni učiniti sve kako bi zaštitili sebe i one oko nas”
Vraćanje u prošlost nikome nije lako, pogotovo onima koji su prošli strahote rata… Kako je na mladu liječnicu utjecala bitka za Vukovar, ali i cijeli Domovinski rat? Što sve jedna osoba za to vrijeme prolazi?
– Ja sam diplomirala u srpnju 1991. godine i nakon toga počela raditi u vukovarskoj bolnici, u početku kao liječnica na internom odjelu, a potom sam sukladno situaciji radila obrade ratnih rana. To je za mene bilo šokantno i nepoznato. Zahvaljujući starijim liječnicima, konkretno dr. Ivici Matošu, naučila sam kako se skrbiti o ratnim ranama, što one znače za pacijenta i kako najbolje učiniti da ne bi došlo do naknadnih komplikacija. Kada ste u situaciji braniti svoj dom koji je ugrožen, svoju obitelj čiji su životi ugroženi, imate posebnu snagu i nije ništa teško. Naravno da je bilo teško gledati svoje ranjene školske prijatelje, s kojima ste do nedavno izlazili u grad, ili čuti da je netko od njih poginuo. No, u to je vrijeme posebnu vrijednost imalo zajedništvo. Svi smo bili spremni učiniti sve kako bi zaštitili sebe i one oko nas. To zajedništvo smo sada izgubili u borbi za prevlast i novac i zaboravljamo da samo zajedno možemo puno bolje i više. Sam čovjek može malo, ali zajedno smo nepobjedivi i upravo to zajedništvo nam je pomoglo da izdržimo toliko dugo jer vojska koja nas je napadala je bila brojnija i jača i po naoružanju, a nas je držala snaga koju smo davali jedno drugome i volja za obranom svojeg teritorija i svojih ljudi – nadahnjujuće su riječi ove hrabre doktorice.
– Ponosna sam što sam bila braniteljica i svugdje ću to reći. Spoznati vrijednost ljudskog života je veliki dio te borbe, shvatiš koliko je sve prolazno, a ljudski život vrijedan. Sve se može stvoriti i zaraditi – poručuje dr. Semenić Rutko.
Kako je uspjela 1991. kao tako mlada liječnica prepoznati prioritete i na vrijeme spasiti ljudske živote? Za to je bilo potrebno imati najprije puno hrabrosti, a onda i ogroman set vještina…
– Način na koji je sanitet u ratu bio organiziran sličan je izraelskom, odnosno preferiralo se da je tim za pomoć što bliže vojsci kako bi se pomoć pružila u najkraćem roku. Znanje koje liječnik mora imati je veliko i cijeli njegov rad je i učenje i usavršavanje. Upravo taj ratni rad donio je dodatne spoznaje te su na našim iskustvima mnogi učili. Ljudski život je najvrjedniji, ponekad je potrebno malo, a ponekad puno više truda, ali prepoznati što treba i na vrijeme reagirati je osnovni zadatak. Spasiti jedan život je isto što i spasiti svijet – ističe heroina Domovinskog rata.
Povratak na mjesto zločina
Kako danas s odmakom od 35 godina gleda na sve to? Kako kaže, još uvijek ne može razumjeti one koji su činili takvo zlo…
– Za tako nešto moraš biti sposoban i imati to u sebi. Ta zvjerstva i mučenja koja su mnogi proživjeli može učiniti samo onaj koji u sebi nema ljudskog, to moramo znati i biti svjesni. Iskustvo tih proživljenih dana donijelo mi je razmišljanja koja inače ne bih imala – govori nam dr. Semenić Rutko koja se vratila živjeti i raditi u Vukovar, gdje danas ima vlastitu privatnu ordinaciju za ginekologiju.
– To je bio novi izazov, vratiti se u razrušeni grad moje mladosti, neprepoznatljiv, uništen… Nije bilo lako, ali odlučila sam ovdje izgraditi nešto novo i moderno u skladu s razvojem medicine, jer život u Vukovaru za mene nije život u prošlosti – zaključuje ova istinski hrabra žena uz snažnu poruku za kraj:
– Najljepše je živjeti u miru i pomagati jedni drugima. To ne mora biti rat, može biti potres, poplava, neka prirodna nepogoda… Liječnik je uvijek kad su ugroženi ljudski životi. Naš posao je zahtjevan, u većini slučajeva i nedovoljno plaćen, ali svatko od nas je poseban i baš zato je naše znanje značajno i treba ga stalno unaprjeđivati. A najbolju zahvalu svima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu učinit ćemo onda kad našu zemlju razvijemo da bude ekonomski jaka i poželjna za život našoj djeci – poručuje liječnica Semenić Rutko.
