Uspomene. To je sve što je ostalo Nedjeljku Štroku, Krapinčanu koji je prošle godine na posebno okrutan način ostao bez sina Josipa (31), kojeg su u Irskoj nasmrt pretukli lokalni huligani. Dvojica od njih nedavno su osuđena na doživotni zatvor, dok je trećeoptuženi dobio četiri godine uvjetno. Sva trojica priznala su krivnju za napad u kojem su teško ozlijedili i Josipovog prijatelja Davida Družinca (29).
Podsjetimo, tog kobnog 30. ožujka 2024., Mark Lee (44), Connor Rafferty (21) i Anthony Delappe (19) brutalno su napali Josipa i Davida u Clondalkinu kod Dublina. Josip je preminuo četiri dana kasnije, 3. travnja, od teških ozljeda glave. Tužiteljstvo je tijekom suđenja navelo da je Josip bio više puta udaran rukama, nogama i raznim predmetima u glavu, gažen i premlaćivan. Huligani su znali da su Josip i David stranci.
David je dobio sedam prijeloma kostiju. O cijelom slučaju progovorio je za irske medije…
– Došli su odostraga i prvo me udarili bejzbol palicom ili nečim sličnim tome. Pao sam u nesvijest. Nakon nekoliko minuta, uspio sam ustati i probuditi se. Vidio sam što rade Josipu. Htio sam mu pomoći, no dobio sam udarac još četiri puta i bio sam gotov. Zadnje čega se sjećam su svjetla Hitne pomoći – kazao je David.
Prema navodima tužiteljstva, trojica muškaraca napala su Josipa i Davida nakon što im je rečeno da su oni prethodno napali 17-godišnjaka na obližnjoj autobusnoj stanici. Mladić je potom trojici drugih tinejdžera ispričao što se dogodilo i da je napadnut, a oni su se s Josipom i Davidom ukrcali u autobus.
Kad je autobus stao, dvojica Zagoraca i trojica mladića izašli su, ne razmijenivši međusobno ni riječ. Dvojica od te trojice tada su srela optuženog Marka Leeja i rekla mu da je jedan od njihovih prijatelja napadnut zbog upaljača. Lee je odmah ušao u svoju kuću i uskoro izašao s Raffertyjem i Delappeom. Ostalo je, nažalost, povijest…
“To nisu ljudi, to su životinje!”
Nedjeljko Štrok je, ako se to uopće tako može reći, zadovoljan kaznama. U razgovoru za Zagorje International i Kajkavske kronike otvorio je dušu.
– Na neki način je to satisfakcija za svo zlo koje su te životinje počinile. To nisu ljudi, to su životinje. No, i da su dobili pet maksimalnih kazni, to neće vratiti Jožu – kazao nam je Nedjeljko na početku našeg razgovora.
Ono što ga je posebno pogodilo je činjenica da mu nitko od obitelji osuđenih nije izrazio sućut…
– Oni su se tijekom suđenja cerekali, pravili grimase i međusobno se podržavali! Ponavljam da to nisu ljudi, nego životinje – smatra Josipov nesretni otac.
Jedan od ubojica, Mark Lee, na dan ubojstva objavio je na društvenim mrežama da je rasist i da se toga ne srami. Sutkinja koja je presudila njemu i ostaloj dvojici rekla je da su Josip i David, za razliku od ubojica, radili i pridonosili irskom društvu.
Razlika između 44-godišnjeg Leeja i 19-godišnjeg Delappea je ta što se mlađemu kazna ne otežava zbog motiva mržnje te da je u vrijeme napada imao tek tjedan dana iznad punoljetnosti.
Birokracija na djelu
Nedjeljko je, osim mučnih scena, imao problema i s hrvatskim veleposlanstvom u Irskoj. Naime, sinovo je tijelo čekao – mjesecima?!
– Sve papire, sve što je trebalo slati u gradsku mrtvačnicu sam odradio. Ne ja, nego David, koji mi je bio i odvjetnik i prevoditelj. Ako je to pomoć od veleposlanstva, o čemu mi pričamo? Na tijelo sam čekao mjesecima, da bi na kraju supruga i ja podijelili Josipove ostatke, odnosno pepeo. Sud je nakon ročišta donio odluku da će tijelo kremirati. Dio pepela otišao je sa mnom u Hrvatsku, a majka je svoj dio odnijela u London. Ta presuda je donesena na temelju irskog zakona. Najveća sramota je što sam ja tražio da Hrvatska traži izručenje svog mrtvog državljanina. To su propustili odraditi, stoga ne mogu biti sretan ni da je on cijeli došao u Hrvatsku – kazao nam je ogorčeni Nedjeljko, pa nastavio:
– Iz veleposlanstva su mi obećavali i osnivanje radne skupine, no sve je ostalo na pustim obećanjima, a na kraju nisu dali čak ni diplomatsku notu. I dalje ne mogu shvatiti da čovjek, mladi čovjek, koji je hrvatski državljanin ne može biti pokopan prema hrvatskim zakonima. Pa naše vlasti ne drže do mrtvih, kako će onda do živih?! Šest mjeseci sam čekao Jožino tijelo. Da me nitko nije pitao trebam li pomoć, bilo kakvu, to jednostavno ne mogu razumjeti. Dno dna od hrvatske države. Došla mi je polovica sina jer mu nitko nije htio pomoći – ispričao je Nedjeljko, koji je zbog cjelokupne situacije morao dići kredit.
– Svaka normalna pravna država, koja drži do svojih ljudi, traži tijelo svog građana, da bude pokopan na našem teritoriju. No, čini se da je Hrvatska sve osim pravne države – zaključio je Nedjeljko, uz poruku da borba ide dalje, jer svaki novi dan nosi nešto za što vrijedi živjeti. Pa makar to bile i uspomene na pokojnog Jožu…
