Karla Poslončec, mlada sportašica i članica Savate kluba Krapina, sa svojih 16 godina može kazati da je već puno postigla, a obzirom na njen rad i talent, vjerujemo da je ovo samo početak.
Slobodno možemo kazati da dolazi iz sportske obitelji jer se i njena braća, odnosno brat Jakov i sestra Petra Marija, također bave savateom. Uz to, njena sestra uz savate uspijeva se baviti i odbojkom u Krapinskim Toplicama uz veliku podršku svojih roditelja.
Mlađa Petra Marija zaista ide stopama svoje sestre Karle jer je već dvije godine uzastopce proglašena najperspektivnijom sportašicom Krapine, dok se ‘mali’ Jakov još ‘traži’, ali i njegove prve borbe pokazuju – bit će dobro.
Karla ide u 2. razred jezične gimnazije u Srednjoj školi Krapina te je i kao učenica vrlo uspješna jer je već u osnovnoj školi (pohađala OŠ Augusta Cesarca Krapina) sudjelovala na županijskim natjecanjima iz fizike, hrvatskog i engleskog te državnoj razini natjecanja iz njemačkog jezika. Zaista mlado svestrano biće, no ovog smo joj puta ipak postavili nekoliko pitanja iz najbliže prošlosti:
Krenimo od najsvježijeg priznanja. Nedavno si dobila Malu Plaketu Grada Krapine. Kako se osjećaš?
Osjećam se vrlo počašćeno. Drago mi je što je Grad prepoznao moj rad i rad kluba te me nagradio. Želim se zahvaliti svojem treneru Karlu Pernjeku koji u mene ima veliko povjerenje i da me predložio za jedno tako veliko priznanje.
Tvoj odličan rad prepoznali su i u Savezu sportova Grada Krapine pa već nekoliko godina dobivaš priznanja. Možeš li ih nabrojati?!
Uz Malu plaketu koju sam dobila, ove godine dobila sam i priznanje za najbolju sportašicu u pojedinačnom sportu grada Krapine od 14 do 18 godina. To isto priznanje dobila sam i prošle godine, 2024.
Kada si se počela baviti savateom i zašto baš borilački sport?
Savateom sam se počela baviti prije otprilike četiri godine. Kod ovog sporta sviđa mi se to što se uz fizičku snagu razvija i ona mentalna. Treba se znati motivirati i ići naprijed, čak i kada postane teško. Iako se radi o borilačkom sportu, što često asocira na nasilje, u ovom sportu vrlo je važno znati kontrolirati se i ostati smiren.
Kako se osjećaš u sportu koji ima prefiks “muški”?
To što treniram sport u kojem je veći udio muških zapravo mi daje još veću dozu samouvjerenosti. Pokazuje mi da ne postoje granice koje me mogu spriječiti u ostvarivanju mojih ciljeva.
Iza tebe je dosta nastupa i puno medalja… Možeš li izdvojiti koje su ti najdraže i zašto?
Prvo bih možda izdvojila zlatnu medalju s Međunarodnog savate turnira ‘Dragon Challenge 2023.’ u Varaždinskim Toplicama. To je bila moja prva osvojena zlatna medalja tako da ima sentimentalnu vrijednost. Zatim bih naravno izdvojila nedavno osvojenu brončanu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Taškentu u Uzbekistanu. Zaista mi je drago što sam uspjela donijeti u Hrvatsku, u Krapinu i u svoj klub, medalju s tako velikog natjecanja.
Vrlo si aktivna i u klubu. Naime, pomažeš u trenažnom procesu svom treneru Karlu Pernjeku. Kako je biti borac i učitelj, odnosno trener ?
Mogu vam reći da sam, otkako sudjelujem i u treniranju mlađih, dobila novu perspektivu u zahtjevnosti i ulozi koju ima naš trener Karlo. Biti trener zaista nije lak posao i zahtjeva puno truda koji možda nije uvijek vidljiv. Zato mi je drago što mogu barem malo pomoći u radu kluba. Vrlo je lijepo raditi s djecom i pomagati im u njihovim prvim koracima u ovome sportu. Kada vidim naše najmlađe kako napreduju i osvajaju svoje prve medalje na natjecanjima, osjećam se zaista ponosno.
Još uvijek mi je u sjećanju doček kada si se vratila iz Uzbekistana. Jesi li to očekivala i kako si se osjećala?
Taj doček nisam ni najmanje očekivala! Zaista mi je drago što sam kroz cijeli put, sve od ulaska u reprezentaciju, imala toliku podršku svoje obitelji i svih članova kluba. Sretna sam što sam dio tako lijepe zajednice i ekipe.
Koji su ti ciljevi u daljnjem tijeku karijere?
Željela bih još više napredovati, jer mjesta za napredak uvijek ima. Očekujem i dobar rezultat na idućem Prvenstvu Hrvatske za juniore u assaut disciplini u proljeće 2026. Naravno, nadam se i ponovnom pozivu u reprezentaciju za Europsko prvenstvo.
Za kraj – poruka za one koji se žele uključiti u rad kluba.
Poručujem svima onima koji se žele uključiti u rad u klubu da ne oklijevaju i da nam se čim prije pridruže. U ovom klubu možete očekivati samo najbolje što se tiče treninga, a pogotovo društva. Vjerujem da vas nećemo razočarati i nadam se da se uskoro vidimo na treningu.
