Božić ne bi bio isti bez veselog bradatog djedice u crvenom odijelu svima poznat kao Djed Mraz ili Djed Božićnjak. On je simbol darivanja, blagdanske čarolije i dječje radosti, piše Net.hr.
No, jeste li se ikada zapitali kako je skromni biskup iz četvrtog stoljeća postao globalna ikona koja u jednoj noći obiđe cijeli svijet u letećim saonicama? Priča o njemu slojevita je tapiserija satkana od povijesti, mitologije, poezije i marketinga.
Od Svetog Nikole do Djeda Mraza
Lik današnjeg Djeda Mraza svoje podrijetlo vuče iz povijesne osobe – Svetog Nikole, biskupa koji je u 4. stoljeću živio u gradu Miri, na području današnje Turske.
Sveti Nikola bio je poznat po dubokoj vjeri i nesebičnoj brizi za druge. Nasljedstvo koje je dobio od roditelja nije zadržao za sebe, već ga je potajno dijelio onima kojima je bilo najpotrebnije.
Jedna od najpoznatijih predaja govori o siromašnom ocu i njegove tri kćeri koje nisu imale miraz, zbog čega im je prijetila teška sudbina. Dirnut njihovom nevoljom, Nikola im je tri noći zaredom kroz prozor ubacivao vrećice sa zlatom kako bi im osigurao bolju budućnost.
Prema legendi, jedna je vrećica završila u čarapi koja se sušila uz ognjište, što se smatra začetkom običaja darivanja u čarapama.
Zbog svoje dobrote i plemenitosti, Sveti Nikola postao je zaštitnik djece, pomoraca i siromašnih, a njegov blagdan, koji se obilježava 6. prosinca, i danas je dan darivanja djece diljem Europe.
Utjecaj poganskih bogova i europskog folklora
Širenjem kršćanstva Europom, priča o Svetom Nikoli počela se ispreplitati s postojećim poganskim vjerovanjima vezanim uz zimski solsticij.
U germanskoj i nordijskoj mitologiji, vrhovni bog Odin često je prikazivan kao bradati starac koji bi tijekom zime vodio veliki lov nebom na svom osmeronogom konju Sleipniru.
Djeca bi u svoje čizmice ostavljala slamu i mrkvu za Sleipnira, a Odin bi ih zauzvrat nagradio darovima. Sličnost s letećim saonicama i darivanjem je neporeciva.
Istovremeno, u Engleskoj se razvio lik poznat kao “Father Christmas” (Otac Božić), personifikacija blagdanskog veselja, gozbe i dobre volje, dok je u slavenskim zemljama postojao “Ded Moroz” (Djed Mraz), duh zime koji donosi hladnoću, ali i darove.
Ovi likovi stopili su se s tradicijom Svetog Nikole, stvarajući temelje za modernu verziju.
Američka transformacija: Kako je Sinterklaas postao Santa Claus
Presudna promjena u oblikovanju lika Djeda Mraza dogodila se u Sjedinjenim Američkim Državama. Nizozemski doseljenici ondje su donijeli običaj štovanja Svetog Nikole, kojeg su nazivali Sinterklaas, a s vremenom je to ime u engleskom jeziku preraslo u Santa Claus. Ipak, lik kakvog danas poznajemo postupno se oblikovao tijekom 19. stoljeća, ponajviše zahvaljujući književnicima i ilustratorima.
Jedan od prvih značajnih pomaka dogodio se 1809. godine, kada je pisac Washington Irving u svom satiričnom djelu Povijest New Yorka Svetog Nikolu prikazao ne kao crkvenog dostojanstvenika, već kao vedrog Nizozemca koji nebom putuje u kolima, puši lulu i djeci donosi darove.
Ključni trenutak uslijedio je 1823. objavom pjesme Posjet Svetog Nikole, danas poznatije kao Noć prije Božića. Iako se autorstvo najčešće pripisuje Clementu Clarkeu Mooreu, upravo je ta pjesma oblikovala sliku Djeda Mraza kao dobrodušnog, okruglastog i veselog starca koji se spušta niz dimnjak s vrećom punom darova, dok njegove saonice vuče osam sobova.
Konačni vizualni identitet Djeda Mraza učvrstio je ilustrator i karikaturist Thomas Nast. U nizu ilustracija objavljenih u časopisu Harper’s Weekly između 1863. i 1886. godine, Nast je stvorio prepoznatljiv lik Djeda Mraza u crvenoj odjeći s bijelim krznom, smjestio njegovu radionicu na Sjeverni pol te uveo ideju popisa dobre i zločeste djece.
