Na današnji dan, 15. siječnja, prije 34 godine Republika Hrvatska postala je međunarodno priznata država, kada su njezinu neovisnost priznale tadašnje članice Europske unije. Bio je to jedan od ključnih trenutaka novije hrvatske povijesti, kojim je potvrđena državnost izborena u Domovinskom ratu.
Njemačka je, uz Svetu Stolicu, imala presudnu ulogu u procesu međunarodnog priznanja, uspostavivši diplomatske odnose s Hrvatskom 15. siječnja 1992. godine. U povijesnim zapisima ostalo je zabilježeno da je Island prva država koja je priznala Hrvatsku, 19. prosinca 1991. godine, istoga dana kada je takvu odluku donijela i Njemačka, no priznanja su službeno stupila na snagu 15. siječnja 1992. Kruna tog procesa bio je prijam Republike Hrvatske u članstvo Ujedinjenih naroda 22. svibnja 1992. godine.
Tim je povodom u Čakovcu odana počast poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima. Župan Međimurske županije Matija Posavec, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, zamjenici župana Mario Medved i Elvis Kralj te zamjenica gradonačelnice Lana Remar položili su vijenac i zapalili svijeće kod spomen-obilježja hrvatskim braniteljima u Perivoju Zrinskih, iskazavši pijetet i zahvalnost onima koji su svoje živote ugradili u slobodu domovine.
Ujedno je obilježen i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, u spomen na 15. siječnja 1998. godine, kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Prisjećajući se dvaju povijesnih događaja vezanih uz isti datum, izraženo je duboko poštovanje prema hrvatskim braniteljima, bez čije žrtve ne bi bilo ni samostalne države, ni njezina međunarodnog priznanja. U teškim okolnostima ratnih godina, međunarodno priznanje imalo je iznimnu važnost, a odluke Islanda, Njemačke i Vatikana pokazale su se presudnima za mladu državu koja se rađala u krvi svojih branitelja. U prvom valu Hrvatsku je ubrzo priznalo i 12 zemalja tadašnje Europske zajednice.
Doprinos Međimurja tim povijesnim procesima bio je velik i mjerljiv žrtvom njegovih najboljih sinova i kćeri, koji su na brojnim bojištima branili domovinu. Branitelji iz Međimurja i danas žive u sjećanju hrvatskog naroda, od Slavonije do Dalmacije, kao trajni simbol hrabrosti i odanosti.
One koji se s puta obrane domovine nisu vratili, Međimurje čuva u trajnom sjećanju svojih ljudi, redovito podsjećajući na njihova imena i zasluge, dok Međimurska županija i Grad Čakovec ostaju pouzdana i trajna podrška njihovim obiteljima.
