Ovih dana razgovarali smo s Anđelkom Švaljekom, novoizabranim predsjednikom Poslovnog kluba Zagorje, koji dolazi s bogatim iskustvom iz svijeta poduzetništva, kao direktor RGNC Grupe te predsjednik Hrvatske gospodarske komore, Županijske komore Krapina. Poslovni klub Zagorje pod njegovim vodstvom ulazi u novo razdoblje s ambicioznim ciljevima za povezivanje i razvoj zagorskog poduzetništva.
Švaljek se, kaže, ne zadovoljava samo s formalnim vođenjem kluba; on želi stvoriti prostor u kojem će poduzetnici, bez obzira na starost ili iskustvo, razmjenjivati ideje, surađivati i na kraju imati konkretne koristi za zajednicu i gospodarski razvoj Zagorja. Kroz njegovu viziju, Poslovni klub Zagorje trebao bi postati istinska platforma za dugoročni napredak, gdje će kvaliteta i rezultat biti ključni, a ne podjela na staro i novo.
U nastavku donosimo detalje o njegovoj strategiji za klub, njegovim prioritetima i načinu vođenja.
Što je bio ključni motiv da prihvatite dužnost predsjednika Poslovnog kluba Zagorje, i što osobno želite ostvariti u ovom mandatu?
Vjerujem da je Poslovni klub Zagorje više od poslovnog udruženja. To je mjesto povezivanja ljudi, razmjene znanja, promocije poduzetništva i prilika za doprinos zajedničkom stvaranju bolje budućnosti za Zagorje.
Moj ključni motiv za preuzimanje dužnosti predsjednika kluba je želja za povezivanjem ljudi i pokretanje promjena koje ostaju. Ne samo da “klub funkcionira” nego da: ‘Ljudi stvarno surađuju, a ne samo razmjenjuju vizitke, poduzetnici u Zagorju imaju jači glas, više samopouzdanja i konkretne koristi te da se stvori osjećaj “ovo je naše i ima smisla’. Ključni motiv nije titula, nego utjecaj.
Sigurno su odluci da prihvatim dužnost pridonijeli i osjećaj odgovornosti prema zajednici (znam da može bolje, a vjerujem da imam znanje, energiju i iskustvo da to “poguram“), želja za osobnim rastom, ali i prilika za realizaciju ostavštine – i to ne formalne, nego ljudske: da neko za par godina kaže “taj klub je pomaknuo stvari, napravio to i to…“.
Kako vidite ostavštinu dosadašnjeg predsjednika Dragutina Kamenskog i njegov utjecaj na poduzetništvo u Zagorju kao takvo?
Dragutin Kamenski je osnivač, dosadašnji predsjednik i naš počasni predsjednik. Bez njega ovaj Klub ne bi postojao. Zahvaljujući njegovoj viziji, predanom radu, energiji i trudu klub je postao relevantan partner i sudionik svih važnih gospodarskih aktivnosti u našoj županiji, ali što je još važnije, on je okupljao ne samo ljude iz Zagorja, već i one koji su poslovno vezani uz Zagorje ili dijele naše vrijednosti.
Gospodin Kamenski je čovjek koji sve svoje ambicije i ogromne uspjehe ostvaruje van Zagorja, ali je za razliku od mnogih ostao i tu s nama. Za mene osobno, on je primjer, uzor i inspiracija.
U svojim prijašnjim istupima spominjali ste suradnju između mladih i iskusnih poduzetnika. Smatrate li da trenutačno Zagorje dovoljno njeguje poduzetničku mladež, ili je tu najveći izazov?
U svom nastupnom govoru sam kao jedan od najvažnijih ciljeva naveo jačanje vidljivosti i utjecaja kluba. Jedan od najvažnijih načina kojim ćemo to postići je povećanje broja članova, a on će se povećavati uključivanjem u rad i članstvo više poduzetnika iz naše županije, zatim širenjem naše prisutnosti i aktivnosti na geografsko područje Zagorja i kao najvažnije, uključivanjem mladih u rad Kluba.
Uključivanje mladih poduzetnika je najveći izazov, ali istovremeno i najveća prilika. Mladi nam donose energiju, nova znanja, bolje prihvaćaju tehnološke promjene i nemaju strah od novog, nepoznatog i stranog.
Ono što nas mora brinuti je da brojne ankete i istraživanja pokazuju kako je većini mladih prvi izbor sigurnost radnog mjesta, skraćeni radni tjedan, rad od kuće, rad na lokalnim tržištima i nepovjerenje u nekog (firma, šef, politički vođa). Moje mišljenje je da općenito, kao društvo, premalo razvijamo ideju poduzetništva i prekasno dajemo punu podršku, povjerenje, ali i odgovornosti mladima.
Moje najveće želje su da nam se mladi priključuju jer vide u nama priliku da se pokažu, da nauče i da ih vodi ideja (koja je mene vodila davno) – “kad bum veliki ja hoću biti kao on/ona“, da mi stariji pokažemo sposobnost prihvaćanja i uključivanja mladih, da im nismo dosadni i pričamo “kako je to bilo u naše vrijeme”. Najveća želja mi je da kvaliteta i rezultat bude osnovni kriterij, a ne da se dijelimo po stereotipima bilo koje vrste i teme (mladi/stari; crveni/plavi; sjever/jug; selo/grad;…)
Koje konkretne promjene ili inicijative planirate uvesti kako bi Klub postao aktivniji i vidljiviji u široj regiji?
Aktivnost i vidljivost Kluba želimo pojačati kroz kolokvijalno nazvan “Projekt 3×3“, koji će se odvijat u tri područja: Namjeravamo zadržati sve suradnje s HGK ŽK Krapina, HOK KZŽ, organizirati tri događanja s partnerima u područjima obrazovanja, turizma i donacijsko-humanitarnog doprinosa zajednici te organizirati tri tribine otvorenog tipa s različitim, ali aktualnim temama. Primjerice, industrija, financije, urbanizam, poljoprivreda…
Nadam se da će teme i događanja probuditi interes stručne i šire javnosti, a suci naše korisnosti i doprinosa bit će mediji i javnost.
Zagorje se do ne tako davno doživljavalo kao manje atraktivna regija za ulaganja. Što biste rekli kritičarima i kako planirate promijeniti taj imidž?
Zagorje je oduvijek bilo područje rada, marljivosti, skromnosti i poštenja. Naše narodne nošnje nisu bogate, skupe i ukrašene dukatima, naše pjesme na vatrogasnim zabavama, vjenčanjima, krštenjima nisu ni opere ni cajke, ali su “polke i valčeki“. Puno puta smo etiketirani kao neškolovani, svadljivi mudrijaši i jalnuši. Kad je dobro nismo bitni, ali kad je najteže pokazali smo da smo važni, bitni i pravi. Dijelimo se je li je naš bravar ili bivši general, a zaboravljamo da su u određenom trenutku i okolnostima ONI bili važni (a to za mene znači i MI).
Koliko god se mi hvalili našom tradicijom, rudarskim ili industrijskim nasljeđem, moramo biti svjesni sljedećeg – europske i nacionalne politike ne idu u prilog zadržavanju ili poboljšanju naše industrijske i izvozno orijentirane konkurentnosti. Također, naši mladi ne žele raditi u industrijskom režimu, a pogotovo ne za cijenu rada koja omogućava tržišnu konkurentnost (zato su nam potrebni radnici iz trećih zemalja).
Krapinsko – zagorska županija radi sjajan posao na promociji i propagandi, čija je posljedica dobivanje relevantnih nagrada i posljedično pojačanje interesa za ulaganja u ozbiljne izvozno orijentirane industrijske kapacitete koji su nam nužni da bi dugoročno zadržali strukturu BDP-a koju imaju “stare EU članice“, ali uz povećanje ukupnih volumena. Inače, za sitne (par milijunske) investicije u turizam ili stanogradnju se ne trebamo brinuti jer će njih odraditi svaki građevinar ili proizvođač koji radi na lokalnom tržištu.
Koje osobne kvalitete mislite da su vam najvažnije za uspjeh u vođenju Kluba, i kako ćete se nositi s eventualnim nesuglasicama unutar Poslovnog kluba?
Kao predsjednik Poslovnog kluba Zagorje želim povezivati ljude, ideje i prilike kako bi klub imao stvarnu vrijednost za svoje članove i razvoj regije. Vjerujem u otvorenu komunikaciju, međusobno povjerenje i suradnju koja donosi konkretne rezultate. Spreman sam preuzeti osobnu odgovornost, donositi odluke i održavati jasan smjer, čak i kad to nije najlakši put.
Moj cilj je graditi zajednicu poduzetnika – prostor u kojem se znanje dijeli, odnosi jačaju i ideje pretvaraju u projekte. Klub vidim kao platformu za osobni i poslovni rast svih sadašnjih i budućih članova te jačanje Zagorja kao snažne i prepoznatljive europske poslovne sredine.
Mnogi poduzetnici očekuju od Kluba konkretne projekte, a ne samo networking. Koji bi bio vaš “prvi veliki projekt” koji će odmah pokazati vrijednost Kluba?
Nemam potrebu za velika obećanja i najavu velikih projekta. Dolazim iz propadajuće tekstilne industrije, koja je nekad bila zamašnjak zagorskog gospodarstva, a “neindustrijski” tj. građevinski projekti koje realiziramo su u odnosu na javne investicije smiješni. Činjenicu da neko mene izabere na značajnu javnu funkciju (HGK; PK Zagorje) je za mene ogromna čast, obaveza i dokaz da kao društvo prepoznajemo razliku između radnika i birokrate te poduzetnika i politikanta.
Unatoč tome, uvjeren sam da su sposobnosti današnjeg domara u objektu javne namjene ili upravitelje, ravnatelja znatno manje od industrijskih strojara, energetičara ili tehničkih direktora u proizvodnim tvrtkama (makar su bolje plaćeni).
Svjestan sam rizika iskrenosti i odustajanja od populističkih obećanja, ali sam isto tako siguran da članovi našeg kluba ne žele privilegiran status za sebe ili svoje, povlašten status u sustavu javne nabave ili utjecaj na izbor budućih obnašatelja političkih i javnih poslova.
Ono što mi želimo je smo da se naš stav poštuje.
Odgovori na pitanje poduzetnika u kojem mnogi očekuju konkretne projekte, a ne samo networking, su vrlo jednostavni: predložite projekte koji poboljšavaju opću kvalitetu života, stavite dugoročni i zajednički interes ispred osobnih i kratkoročnih koristi te se nemojte učlanjivati (i trošiti novce) u klub ako želite koristi za sebe, a ne doprinos zajednici.
Ako biste morali odabrati jednu poruku koju želite da Zagorje i poduzetnici zapamte o vašem predsjedanju, koja bi to bila?
Povezivao sam ljude i stvorio uvjete da se dobre ideje pretvore u dobre stvarne i globalne projekte, a borio sam se protiv mediokriteta.
