Odluka o nabavi psa jedna je od najljepših u životu, no rijetko tko odmah razmišlja o onom neizbježnom kraju. Nažalost, neke pasmine pasa zbog genetike i specifičnog uzgoja imaju znatno kraći životni vijek od drugih, piše Večernji list.
Trenutak kada štene uđe u dom ispunjen je neizmjernom radošću i obećanjem godina ispunjenih odanošću, igrom i bezuvjetnom ljubavlju. Ipak, životni vijek nije samo brojka – on je usko povezan s genetikom, općim zdravstvenim stanjem i dugoročnim potrebama za njegom. Razumijevanje očekivanog trajanja života određene pasmine može pomoći budućim vlasnicima da se pripreme financijski, praktično i emocionalno.
Francuski buldog – popularnost s visokom cijenom
Prema velikoj studiji provedenoj u Ujedinjenom Kraljevstvu, pasmina s najkraćim očekivanim životnim vijekom je francuski buldog, čiji prosjek iznosi oko četiri i pol godine.
Ovi iznimno popularni psi često su žrtve vlastitog izgleda. Njihovo spljošteno lice uzrok je ozbiljnih zdravstvenih problema, ponajprije brahicefaličnog opstruktivnog sindroma dišnih putova (BOAS), koji otežava normalno disanje. Uz to, česti su problemi s kralježnicom, displazija kukova, alergije i kožne infekcije, što značajno smanjuje kvalitetu i duljinu života.
Problemi brahicefaličnih pasmina
Slične poteškoće imaju i druge brahicefalične pasmine, poput engleskog buldoga (oko sedam i pol godina) te mopsa (šest do osam godina). Dugogodišnji selektivni uzgoj usmjeren na ekstreman izgled, a ne na zdravlje, doveo je do kroničnih problema poput otežanog disanja, srčanih mana, kožnih upala i ortopedskih tegoba.
Veterinari upozoravaju da je njihova anatomija postala najveći zdravstveni rizik, a vlasnici se često suočavaju s velikim emocionalnim i financijskim izazovima.
Zašto veliki psi žive kraće?
Kod pasa vrijedi pravilo suprotno od većine sisavaca – divovske pasmine u pravilu žive kraće. Njihov ubrzani rast i velika tjelesna masa uzrokuju brže starenje stanica te povećavaju rizik od bolesti poput raka i srčanih problema.
Smatra se da brža dioba stanica povećava mogućnost genetskih pogrešaka, dok veće tijelo proizvodi više metaboličkog opterećenja, što dovodi do ranijeg propadanja organizma.
Divovski suputnici, kratak život
Među pasminama s najkraćim životnim vijekom ističe se irski vučji hrt, koji u prosjeku živi šest do osam godina. Najčešći uzroci smrti su osteosarkom (rak kostiju) i dilatacijska kardiomiopatija – ozbiljna bolest srca.
Sličnu sudbinu dijele i bernski planinski psi, čiji se životni vijek također kreće između šest i osam godina. Posebno su skloni histiocitnom sarkomu, agresivnom obliku raka, kao i displaziji kukova i laktova.
Njemačka doga, poznata kao “nježni div“, također živi prosječno šest do osam godina, a često se suočava s torzijom želuca i srčanim bolestima. Među kraće živuće pasmine ubrajaju se i bordoška doga (pet do osam godina) te bulmastif (sedam do devet godina), kod kojih su česti karcinomi, srčane mane i ortopedski problemi.
Ljubav bez obzira na trajanje
Iako neke pasmine imaju kraći očekivani životni vijek, to ne znači da će njihov život biti manje vrijedan ili ispunjen. Uz odgovornu brigu, kvalitetnu prehranu i redovite veterinarske preglede, moguće je osigurati visoku kvalitetu života.
Odluka o nabavi psa treba uključivati svijest o njegovim genetskim predispozicijama, ali i spremnost na bezuvjetnu ljubav – jer bez obzira na trajanje, zajednički trenuci ostaju neprocjenjivi.
