Josip je jedno od najpopularnijih imena u kršćanskim zemljama, a kažu da se Europom počelo širiti relativno kasno, u 18. stoljeću. Njegov oblik dolazi preko grčkog i latinskog jezika.
Korijen mu je u hebrejskom Johosef, složen od dviju hebrejskih riječi – Jo, što je skraćenica od Jahve (Bog) i glagolskog oblika jasaf (dodao je, umnožio). Ime je zapravo, kako je to kod biblijskih imena često, rečenica: “Bog neka doda (umnoži)!”.
Ženski oblik tog imena je ime Josipa, a drugi oblici su: Jozefina, Josif, Jozica, Joša, Joža, Joso, Jozo i Joško.









