Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode KZŽ ‘Zagorje zeleno’ upoznaje vas sa smeđom krastačom, žabom koja tijekom migracije zbog razmnožavanja najviše stradava na našim prometnicama.
Smeđa krastača je jedna od najrasprostranjenijih europskih vrsta vodozemaca jer je prilagodljiva i tolerira različite uvjete staništa. Ona je najveća europska krastača. Ima zdepasto tijelo i kratke noge, nema rep i zube, a zjenice su joj vodoravne dok je oko bakrene boje. Jedinke smeđe krastače imaju bradavičastu kožu s upečatljivim ispupčenjima iza glave koja se nazivaju parotoidne žlijezde koje predstavljaju nakupine otrovnih žlijezda koje ju štite od prodora štetnih tvari i predatora.
Smeđa krastača preferira kretanje hodanjem jer lopatične kosti nisu spojene, a kada je u opasnosti, može skakati u obliku kratkih skokova te je pretežno spora životinja.
– Smeđa krastača je uglavnom noćna životinja, postaje aktivna u sumrak, a najaktivnija je tijekom kišnih noći, dok tijekom dana većinom boravi na jednom određenom mjestu, skrivena ispod korijenja i lišća. Odrasle jedinke smeđe krastače se hrane uglavnom beskralješnjacima kao što su različiti kukci, puževi i gujavice te će pojesti svaki plijen koji mogu uhvatiti. Plijen love izbacivanjem ljepljivog jezika ili hvatanjem čeljustima, a nakon što ga uhvate, plijen najčešće cijeli progutaju – pojašnjavaju iz Javne ustanove.
Zimi smeđe krastače hiberniraju skrivene u rupama ispod lišća i korijenja čiji ulaz zatvore zemljanim nasipom. Period hibernacije počinje u razdoblju od rujna do studenog, a završava u ožujku ili travnju kada migriraju do obližnjih mrjestilišta radi razmnožavanja.
– Mužjaci su mnogobrojniji te do mrjestilišta dolaze prvi. Iako najčešće čekaju ženke, ponekad se pokušavaju prihvatiti za njih prije nego što dođu do vode. Mužjaci se popnu ženkama na leđa te se uhvate u ampleksus i dodatno ga učvršćuju palčanim žuljevima tako da većina ženki dolazi na mrjestilište već noseći mužjaka na leđima – ističu.
Razmnožavanje smeđe krastače se odvija u obalnom dijelu mrjestilišta, uz vodeno bilje i korijenje. Ženka istodobno polaže jaja u dvije duge sluzave vrpce koje mogu nabubriti do pet metara dužine i 5-10 milimetara debljine te ih omata oko korijenja. Prilikom ispuštanja vrpci s jajima, mužjak ih oplođuje. Jaja bezrepaca su najčešće zaštićena želatinoznom tvari koja ih štiti od isušivanja. Jedna ženka položi oko 3000 – 8000 jaja te odrasle jedinke napuštaju mrjestilište nekoliko dana nakon razmnožavanja.
– Šumsku smeđu žabu također spašavamo od stradavanja na prometnicama, ali u manjem broju nego smeđe krastače. Šumska smeđa žaba ima smeđa leđa, dok joj je trbušna strana bijela ili blijedo narančasta. Kao i druge smeđe žabe preko oka ima tamnu prugu, tzv. masku. Živi u vlažnim, rijetkim i svijetlim listopadnim šumama te na nizinskim travnjacima. Polaže do 1000, ponekad i više jaja u kuglastoj nakupini. Uglavnom je aktivna noću. Punoglavci se hrane algama i ostacima biljaka, dok odrasle jedinke jedu beskralježnjake. Ova smeđa žaba ima najdulje noge u odnosu na tijelo i može skočiti i do dva metra u dalj – dodaju iz Javne ustanove.
