Zagrepčanin ispričao je za N1 Televiziju kako mu je taksist u Zagrebu vožnju od 6.5 kilometara naplatio 250 eura.
– Oko 8.40 sati bio sam kod Glavnog kolodvora, a u 9 sati sam trebao biti kod Avenue Malla u Sigetu na jednom dogovorenom sastanku. Bilo je knap, a autobusi malo voze malo ne voze, pa sam sjeo u prvi taksi kod kolodvora – ispričao je Zagrepčanin.
Prije nego što su krenuli, dvaput je pitao taksista koliko će koštati vožnja, ali je on samo odgovorio: “Evo, tu je taksimetar.”
“Samo je ponavljao: taksimetar, taksimetar.”
Taksi u koji je Marić sjeo nije bio od onih platformskih, niti Taxi 1717, nego jedan od malih privatnih taksi prijevoznika. Do Sigeta u Novom Zagrebu vozio ga je Branimirovom ulicom i Avenijom Marina Držića pa preko Mosta mladosti i Avenijom Dubrovnik, rutom dugom nešto više od šest kilometara.
– Kada me dovezao i rekao mi cijenu – 250 eura, ostao sam u šoku. Pitao sam ga kako to može biti, a on je samo ponavljao: ‘Pogledajte taksimetar.’ I još mi je, kaže, naplatio 50 eura manje nego što je vožnja trebala koštati. Na taksimetru je zaista pisalo 300 i nešto eura. Eto, dao mi je i popust – rekao je, ne krijući ljutnju.
Platio je, jer nije imao druge.
– Žurio sam na sastanak, a nisam znao je li to neka budala koja će me izudarati ako odbijem platiti. Nikad ne znaš s kim imaš posla. To je cirkus, slika i prilika ove države – kaže.
U vrijeme vožnje nije bila velika gužva na cesti.
– Stigli smo za petnaestak minuta. U pet do devet već sam bio tamo. Ne znam koliko bih tek platio da smo zapeli negdje – dodaje.
Čuo da je isti taksist otprije na zlu glasu
Taksist mu je uredno izdao račun za vožnju. Na računu je bio ispisan naziv poduzeća taksista, pa je Marić pokušao stupiti u kontakt i još jednom ga upitati zašto mu je naplatio tako skupu vožnju.
– Našao sam mu firmu na internetu. Tamo su tri broja mobitela. Jedan stalno isključen, a na druga dva se nije javljao – rekao je.
Čuo je da je taj taksist već na zlu glasu po preskupim vožnjama i bio je spominjan u portalima prije nekoliko godina.
Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP), kaže kako je praktički nemoguće stati na kraj takvim taksistima jer ne rade ništa nelegalno, budući da najviša dopuštena cijena naplate za pružanje taksi usluge zakonom nije propisana. No, svaki taksi prijevoznik dužan je na vidljivom mjestu u vozilu istaknuti cjenik usluga.
– Dakle, potrošači oprez. Kad naručujete taksi telefonom ili odabirete taksi na stajalištu, prvo pitajte za cijenu prijevoza. Ako vam je previsoka – tražite drugi. Ne morate izabrati prvi taksi na stajalištu; odaberite onaj koji vam je cijenom prihvatljiv. Taksisti vam moraju dati informaciju o cijeni, pokazati cjenik i na kraju vožnje izdati račun – savjetuje Knežević.
