Jasenku Beblje, fizioterapeutkinju iz Zlatar Bistrice, upoznali smo prije četiri godine. Ispričala nam je tada gotovo pa nevjerojatnu priču, koja je sada dobila nastavak.
Podsjetimo, Beblje je ostala bez svoje nekretnine, stana veličine 25 kvadrata u Zagrebu, na adresi Ukrinska 12. Kao vlasnici stana su se upisali njeni dugogodišnji podstanari, majka i sin (imena poznata redakciji), na temelju kupoprodajnih ugovora – ugovora koji su sklopljeni 1982. godine s osobom (prodavateljem) koja je preminula 1963. godine!
Isti dan, dva ugovora, dva kupca
Da stvar bude još zanimljivija, radi se o čak dva kupoprodajna ugovora – jedan sklopljen u Zagrebu 18. lipnja 1982. između majke (podstanarke) i tada već pokojnog Ivana (Janeza) Pavlina, a drugi sklopljen istog dana u Sloveniji, između sina i pokojnog Ivana (Janeza) Pavlina. Dakle, ista je nekretnina isti dan prodana dvjema različitim osobama.
Beblje je od početka tvrdila da su sporni kupoprodajni ugovori nevjerodostojni, a potpisi u njima krivotvoreni, a sada za to ima i čvrsti dokaz.
No, vratimo se još malo unazad. Sporni stan u Zagrebu pripadao je Ivanu Škecu, čovjeku koji je sa svojom suprugom brinuo o Jasenki Beblje u djetinjstvu. Supruga i on su taj stan kupili od Ivana (Janeza) Pavlina 1939. godine, za što Beblje ima dokaze. Nakon njihove smrti, u stan su uselili podstanari. Godinama nije bilo nikakvih problema, stanarinu su, kaže Beblje, uredno plaćali, a s gospođom (koja je u međuvremenu preminula) je bila u kontaktu. Tek je kasnije doznala šokantnu istinu…
– Oni su krivotvorenjem potpisa uspjeli uvjeriti sud da su vlasnici tog stana, iako nisu. Uz to, imali su lažne svjedoke i lažne nasljednike, a u svemu tome pomogli su im određeni ‘ljudi na pozicijama’. Mislili su da će im proći jer moj skrbnik Ivan Škec nije imao djece, pa su mislili da nema nasljednike – kaže Beblje.
Na temelju krivotvorenih kupoprodajnih ugovora, te iskaza lažnih svjedoka i lažnih nasljednika, sutkinja je presudila na štetu naše sugovornice i stan dodijelila njenim podstanarima.
– Kada sam u Gruntovnici priložila dokaz i istaknula da mrtvac ne može potpisivati papire 19 godina nakon svoje smrti, poslali su mi rješenje da se na te ugovore potpisao sin Ivana (Janeza) Pavlina – Ivan. Problem je u tome što on nije imao sina Ivana, a to sam i dokazala – priča nam sugovornica i dodaje:
– Isto tako, spomenuti lažni nasljednici nikada se nisu pojavili na sudu! Oni su samo ‘dali izjave’ i potvrdili vjerodostojnost ugovora putem pošte, a sutkinja je na temelju toga donijela odluku – dodaje.
Beblje smatra da je to dobro uhodana špranca po kojoj se u Hrvatskoj nezakonito prisvajaju nekretnine.
– Za starije ljude koji nemaju djecu se smatra da nemaju ni nasljednike, pa ljudi misle da nitko neće primijetiti. Ljudi ostaju bez svoje imovine, a nitko ne reagira – ogorčena je.
Smatra da je u cijeli proces upleteno više aktera na ‘ključnim pozicijama’:
– U mojem slučaju, tu je bio jedan odvjetnik kojemu je ovo već dobro poznata praksa, zatim sutkinja koja je donijela presudu na moju štetu, potom osoba koja je sve to onda unijela u zemljišne knjige, a postoji i osoba u Državnom odvjetništvu kojoj sam ja predala dokumente i dokaze da sam ja vlasnica stana, no ta osoba ništa po tom pitanju nije napravila, niti mi je te dokumente vratila – priča nam.
S obzirom na to da se cijela situacija već godinama ne miče s mrtve točke, Beblje je angažirala i uglednog stalnog sudskog vještaka za područje grafologije, dokumenata i novca, Zvonimira Ćorića, koji je proveo analizu tri sporna dokumenta (dva kupoprodajna ugovora i jednu presliku obrasca Sektora za financije) te ih usporedio s pet nespornih materijala, koje mu je ustupila Beblje.
Sudski vještak potvrdio
U nalazu vještačenja Ćorić izričito ističe da je detaljnom analizom spornih potpisa Ivana (Janeza) Pavlina na spornim kupoprodajnim ugovorima te na obrascu Sektora za financije, utvrdio razliku u formi potpisa.
– Temeljem rezultata vještačenja, dobivenih pregleda i analize spornih i nespornih dokumenata, moguće je iznijeti siguran zaključak da dva Kupoprodajna ugovora, sklopljena 18. lipnja 1982. god. (detaljno specificirani u spornom materijalu vještačenja), nisu vjerodostojni dokumenti, odnosno isti su krivotvorine koje nije potpisao Ivan (Janez) Pavlin – navodi vještak Ćorić.
Također, u nalazu se osvrnuo i na činjenicu da su dva kupoprodajna ugovora sklopljena istog dana uz mišljenje: “…nije logično da se ista nekretnina prodaje isti dan različitim osobama”.
Upitali smo ga i koliko se često u svom radu susreće sa slučajevima poput ovog?
– Kao vještak za rukopise i dokumente, svakodnevno se susrećem s krivotvorenim potpisima na dokumentima kao što su oporuke, kupoprodajni ugovori, ugovori o doživotnom i dosmrtnom i punomoći kojima se pojedinci žele domaći tuđe imovine od drugih osoba. Prosječno u jednoj godini zaprimim 20 do 30 zahtjeva za vještačenje s krivotvorenim potpisima na navedenim dokumentima. Isto toliko ili više u rad zaprimaju vještaci u MUP-u – kaže nam sudski vještak Ćorić.
Dodaje da, kao i kod svake vrste kriminala, krivotvoritelji uvijek pronađu način da s krivotvorenim dokumentima dođu u posjed tuđe imovine. Ističe da je jedan od problema taj što se dokumenti s krivotvorenim potpisom mogu lako ovjeriti kod javnih bilježnika, čime isti dobivaju legitimitet za sve druge radnje u stjecanju tuđe imovine.
Beblje je angažirala i odvjetnika, koji je na temelju svih podataka i najnovijih dokaza sastavio kaznenu prijavu protiv četvero osumnjičenih, među kojima je i trenutni vlasnik sporne nekretnine u Ukrinskoj 12. Prijava je 2. veljače ove godine predana Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
Odvjetnik Jasenke Beblje Bojan Šupuković smatra da njegova stranka ima ‘jak slučaj’.
– Ako državni odvjetnik pogleda ovu kaznenu prijavu i priloge koji su ustupljeni, odmah će mu biti sve jasno. Imamo nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za grafologiju koji jasno kaže da dokument nije vjerodostojan i da je krivotvorina. Smatram da tu nema potrebe ulaziti u velike izvide jer imamo stručnu osobu koja kaže da dokument nije vjerodostojan i to je sasvim dovoljno za osuđujuću presudu – smatra odvjetnik Šupuković.
Dodaje da će se u postupku vjerojatno ispitati predloženi svjedoci, no smatra da njihov iskaz nije toliko relevantan u slučaju, u usporedbi s mišljenjem sudskog vještaka.
– To su postupci koji bi trebali biti prilično brzi i jednostavni kad imate nalaz sudskog vještaka koji kaže da je dokument krivotvoren, a ako ste vi krivotvoreni dokument upotrijebili u pravnom prometu, vi ste počinili kazneno djelo. Stvar je zapravo prilično jednostavna – dodaje Šupuković.
Očekuje osuđujuću presudu, no kada će se to dogoditi ipak ne želi nagađati…
– Načelno, naš pravosudni sustav je spor, tako da ne mogu komentirati kada će se presuda donijeti. Moglo bi biti za tjedan dana, a moglo bi biti i za godinu dana. Kazneni postupci su kod nas dosta spori, pa prema svojem dosadašnjem iskustvu mogu reći da to neće biti u bližoj budućnosti – zaključuje Šupuković.
U humanitarne svrhe
Beblje već godinama nije bila u stanu, niti ne zna tko je sada tamo i u kakvom je nekretnina stanju. Kaže da je za nju sve to previše emotivno.
– Tamo sam boravila kao dijete i želim od tamo imati samo lijepe uspomene. Bilo bi mi jako teško otići sada tamo, u svoj stan, koji trenutno nije moj. Posljednji puta sam bila u stanu dok je još gospođa bila živa, prije kojih 9-10 godina, i sve je bilo normalno. Ona je uredno plaćala stanarinu, normalno smo razgovarale… Nisam mogla ni slutiti što će mi napraviti – govori nam razočarana Zlatarbistričanka.
Ako dobije spor i stan se vrati u njeno vlasništvo, prvo što će napraviti je otići tamo i u stanu na miru popiti kavu. Priznaje da joj osobno taj stan ne treba, ali se bori iz principa.
– Nije uopće stvar u vrijednosti, nego u emociji i sjećanjima iz djetinjstva. Jednog dana, nadam se, kada vratim svoju imovinu, prvo ću si tamo popiti kavu, a onda ću stan dati u humanitarne svrhe, možda nekoj udruzi koja nema svoje prostore. Meni taj stan osobno ne treba! Ja se godinama borim samo zato što želim pravdu za sebe, ali i za sve druge koji su u istoj ili sličnoj situaciji. Želim svojom borbom pomoći i ohrabriti druge da se bore u slučajevima kada im je oteta njihova imovina. Ne smijemo pustiti ljudima bez imalo morala da pobijede. Treba ih pošteno kazniti, jer im tek tada više neće padati na pamet da takvo nešto rade – zaključuje Beblje.
