Voće i povrće s najviše pesticida sve su češća tema među potrošačima koji žele zdraviju prehranu. Nova analiza organizacije Environmental Working Group (EWG) pokazuje da izbor namirnica može imati značajan utjecaj na razinu pesticida u organizmu, što otvara pitanje – znamo li zapravo što jedemo?
Istraživanje je povezalo podatke američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) o ostacima pesticida s rezultatima zdravstvenih anketa i laboratorijskih analiza gotovo 2000 sudionika. Rezultati jasno upućuju na to da osobe koje češće konzumiraju voće i povrće s visokim udjelom pesticida imaju i veće koncentracije tih kemikalija u urinu. Time se dodatno potvrđuje važnost zdrave prehrane i informiranog izbora namirnica, prenosi Index.
Znanstvena suradnica Dayna de Montagnac objašnjava kako je razvijen poseban model za procjenu izloženosti pesticidima putem prehrane. U obzir su uzeti učestalost pojave pesticida, njihove količine i potencijalna toksičnost. Kada su ti podaci uspoređeni s analizama urina, potvrđena je jasna povezanost između prehrambenih navika i razine pesticida u tijelu.
Kada je riječ o konkretnim namirnicama, studija pokazuje da se među voćem i povrćem s najviše pesticida ističu jagode, špinat, nektarine i grožđe, dok su paprike također među značajnim izvorima izloženosti. S druge strane, voće i povrće s najmanje pesticida uključuje mango, šparoge, cvjetaču i kivi, što ih čini sigurnijim izborom za svakodnevnu konzumaciju.
Prema riječima znanstvenog analitičara Varuna Subramaniama, voće i povrće ostaju ključan dio zdrave prehrane, ali je važno razumjeti da određene vrste mogu povećati izloženost pesticidima. Upravo zato naglašava potrebu za pametnim odabirom, a ne izbjegavanjem ovih namirnica.
Studija također upozorava da trenutačni sustavi praćenja obuhvaćaju samo dio pesticida prisutnih u hrani, zbog čega je stvarna izloženost pesticidima vjerojatno veća nego što podaci pokazuju. Osim toga, ljudi nisu izloženi samo jednoj kemikaliji, već kombinaciji različitih pesticida, odnosno tzv. “koktelu pesticida”. U analizi se spominje i krumpir, koji može utjecati na rezultate zbog raznih načina konzumacije, što otežava preciznu procjenu.
Važno je naglasiti da ova analiza ne dokazuje izravnu povezanost između pesticida i bolesti, već ukazuje na obrasce izloženosti pesticidima. Također, istraživanje se fokusiralo isključivo na sintetičke pesticide, dok oni iz organskog uzgoja nisu uključeni. To znači da ni organsko voće i povrće nije potpuno bez pesticida, već sadrži drugačije vrste koje su dopuštene u takvoj proizvodnji.
Kada je riječ o tome kako smanjiti unos pesticida, stručnjaci savjetuju nekoliko praktičnih koraka. Varun Subramaniam preporučuje da se za namirnice koje su poznate po višim razinama ostataka, kad god je moguće, biraju organske verzije hrane. Istodobno, za namirnice s niskim razinama pesticida prihvatljive su i konvencionalno uzgojene opcije.
Dayna de Montagnac dodatno naglašava važnost pravilne pripreme hrane. Preporučuje temeljito pranje voća i povrća pod tekućom vodom najmanje 20 sekundi, čime se može značajno smanjiti količina pesticida, ali i ukloniti prljavština i druge nečistoće. Kod tvrđih namirnica, poput krumpira ili mrkve, korisno je koristiti četku kako bi se dodatno očistila površina.
Zaključno, iako pesticidi u hrani predstavljaju potencijalni rizik, rješenje nije u izbjegavanju voća i povrća. Ključ je u informiranju, pravilnom odabiru i pripremi namirnica. Na taj način moguće je zadržati sve nutritivne prednosti koje voće i povrće nude, uz istovremeno smanjenje izloženosti štetnim tvarima.
