Nakon istraga u Skijaškom i Judo savezu, gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić ponovno je upozorio na, kako tvrdi, sustavne nepravilnosti u hrvatskim sportskim savezima i netransparentno trošenje javnog novca, a proteklog je tjedna gostovao i u RTL Direktu, o čemu smo pisali OVDJE.
Šimunić je jutros iznio najnovije informacije koje je prikupio na svojem Facebook profilu. Uz to je, kao dokaz za ono o čemu piše, objavio i fotografije dva dokumenta…
U ovom slučaju su glavni akteri jedna državna firma, koja je sklopila sponzorski ugovor s Hrvatskim odbojkaškim savezom (150.000 eura), a Hrvatski odbojkaški savez je potom platio jednoj privatnoj tvrtki (45.000 eura + PDV) za ‘usluge po ugovoru’…
Njegovu objavu u nastavku prenosimo u cijelosti:
– MODUS OPERANDI: 30 POSTO MI VRATI?
Neki su govorili da kaj mi ovog treba, da su pritisci strašni, da to nije moj posel… Pitam vas onda – čiji je to posel? Tko bi to točno trebal raditi ak stvari ne funkcioniraju, a kod nas je tak, očito, već godinama? Svaki građanin je dužan prijaviti nepravilnosti. Svaki. I upravo to sam i ja, kao građanin napravil. Ne kao gradonačelnik, nego kao običan građanin ove zemlje. Jer mi nije normalno, i ne bude mi nikad normalno da se javnim novcem ovako gospodari.
Evo vam konkretan primjer:
Javna firma, koju zapravo financiramo mi, građani ove zemlje, daje sponzorstvo nekom sportskom savezu. Sklapa se ugovor između njih na 3 godine. I onda najzanimljiviji dio – otprilike 30 posto iznosa od sponzorstva, savez daje kroz privatnu firmu kao “naknadu za posredovanje”. Naknada za posredovanje? Jako lukavi način da se, po meni, zamaskiraju tokovi novca.
Ja sam na ovo naišel sasvim slučajno, praktički se igrajući s brojkama u svoje slobodno vrijeme, a nisam ni policajac, ni istražitelj, ni državni odvjetnik i iskreno se nadajući da je ovakav slučaj iznimka, a ne pravilo.
Prateći trag novca nisam vjerovao kako daleko me to moglo odvesti. Pričamo o sistemu koji očito ne funkcionira kako treba jer svaki euro koji ode na provizije, nije prešel kamo treba, a to je u ovom slučaju sportašima, djeci ili razvoju sporta. Ako je ovaj modus operandi 30 posto raširen i van sporta, onda je problem puno veći nego kaj svi mi mislimo. Onda je itekak jasno zašto se nema ne samo za sport, nego i za mirovine, za zdravstvo, za poljoprivredu, ma za sve nas! Tko to odobrava i zašto? Koliko je ovakvih ugovora još u Hrvatskoj? – pita se Šimunić.
