Ima tih nedjeljnih jutara kada se čini da je vrijeme stalo. Krapina, pitomi, povijesni gradić u srcu Hrvatskog zagorja, inače je sinonim za upravo takva jutra. Zvona s crkvenih tornjeva, miris svježe skuhane kave iz lokalnih kafića, tihi razgovori susjeda koji se susreću na ulicama. No, prošla nedjelja, 10. svibnja, ostat će upamćena kao dan kada je to mirno tkivo grada grubo, brutalno i nepovratno rasparano zvukom vatrenog oružja. U samo nekoliko sekundi, u jednom lokalnom kafiću, ugašen je život kriminalističkog policajca Roberta Grileca, a Krapina se našla u središtu nezapamćene tragedije koja je šokirala cijelu Hrvatsku.
Šest dana kasnije, priča je dobila svoj konačni, mračni epilog. U petak ujutro iz bolnice je stigla vijest: Marin Golub (52), čovjek koji je povukao okidač i zavio Krapinu u crno, podlegao je teškim ozljedama koje je sam sebi nanio. Zatvoreno je tako jedno od najcrnijih poglavlja u modernoj povijesti Zagorja, ali pitanja, bol i trauma ostaju lebdjeti nad gradom.
Nedjelja ujutro: Kava prekinuta hicima
Sve je počelo kao sasvim običan nedjeljni dan. Robert Grilec, cijenjeni djelatnik zagorske policije, sjedio je u svom omiljenom kafiću. Nije bio u akciji, nije sudjelovao u potjeri, niti se nalazio u situaciji povišenog rizika. No, negdje u njegovoj blizini nalazio se 52-godišnji Marin Golub, čovjek čiji je um očito već tjednima kuhao u loncu vlastitog ludila i agresije.
Prema riječima svjedoka čiji su nam iskazi i danas, danima kasnije, ledili krv u žilama, sve se odigralo munjevito i bez ikakvog upozorenja.
Toga dana prvi smo razgovarali smo sa svjedokom, konobarom u kafiću Dorijanom Švaljekom, koji je sve vidio.
Potreseni konobari
– Čovjek je došao unutra s pištoljem, okrenuo se prema njemu i tri puta pucao u njega, zatim otišao van i upucao sebe. Nije bilo nikakve svađe, baš ništa… Samo je došao u kafić i pucao – rekao nam je Švaljek, koji se u tom trenutku brzo sakrio u skladište.
U kafiću je u tom trenutku bilo 15-ak ljudi, kaže nam. Svi su se u trenu razbježali.
– Strašno je bilo. Ja sam se skrivao u skladištu jedno 10 minuta, dok nije došla policija – dodao je potreseni konobar.
Njegova kolegica Viktorija Žižak baš je u tom trenutku uzimala narudžbu od ubijenog. U šoku je. Kroz suze nam je ispričala što je vidjela.
– Ubio ga je pred mojim očima. Tri puta je pucao u njega bez i jedne riječi. Samo je uperio pištolj i pucao – rekla nam je svjedokinja.
– Nakon toga je skrenuo pogled prema meni, a ja sam pobjegla u skladište – dodala je.
Rekla je da se ubojica ranije toga jutra, oko pola 8, već vozio ispred kafića i gledao unutra. A onda je ušao u kafić. Nije bilo svađe, nije bilo podignutih tonova. Samo hladnokrvna egzekucija. Tri hica u policajca, a zatim izlazak na zrak, pred kafić i trgovinu, i jedan hitac u sebe.
Sirene se prolomile Krapinom
Ubrzo su se Krapinom prolomile sirene. Hitna pomoć, naoružani policajci i zlokobni zvuk rotirki prekinuli su nedjeljnu misu i natjerali građane da s nevjericom razgovaraju što se to upravo dogodilo. Situacija je bila kritična, po ranjenog policajca i njegovog napadača poslan je helikopter hitne. Zvuk elisa iznad Krapine bio je jasan znak da se dogodilo nešto strašno. Unatoč brzoj reakciji i nadljudskim naporima liječnika, za Roberta Grileca nije bilo spasa. Nedugo nakon pucnjave, Krapinsko-zagorska policijska uprava objavila je vijest koje su se svi pribojavali.
– Ubijen je naš kolega, tugujemo i u šoku smo – stajalo je u prvim dramatičnim obavijestima koje su stizale iz policije. Krapina je zanijemila.
Šok u gradu i reakcije nadležnih
Ubrzo nakon tragedije, pred novinare je stao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, a priopćenjem se oglasio i načelnik policije Kristijan Suša, vidno potresen gubitkom svog djelatnika.
– Napad na policijskog službenika nije napad na samo jednu osobu, to je napad na sigurnost društva i institucije koje štite građane. Policijski službenici svakodnevno odgovorno štite sigurnost građana i često su izloženi riziku koji većina ni ne vidi. Policija je pokrenula očevid kako bi se razmotrile sve okolnosti ovog tragičnog čina – kazao je ministar, pa dodao:
– Institucije, policija, ministarstvo, svi mi stojimo u ovim trenucima čvrsto uz obitelj kolege. Policijski službenici časno i predano rade svoj posao, a po svemu što sam čuo, gospodin Grilec bio je upravo takav – poručio je Božinović.
Dok je Grilec proglašen mrtvim, ubojica Golub je hitno operiran, no načelnik je tada naglasio da je osumnjičeni “životno ugrožen”. Fokus policije u tim trenucima, osim na osiguranju mjesta zločina, prebacio se na podršku obitelji ubijenog kolege.
– Svi u ovim trenucima čvrsto stojimo uz obitelj kolege. On je časno, pošteno i predano radio svoj posao. Ovo je nemjerljiv gubitak za cijeli naš sustav – poručili su iz Policijske uprave.
Poznavali se cijeli život
Atmosferu u gradu možda je najbolje opisao gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović, koji je također ubrzo došao na mjesto zločina.
– Kada se ovako nešto dogodi u malom i mirnom gradiću, gdje se svi poznaju i gdje je vrhunac crne kronike prometna nesreća ili sitna krađa, to je zasigurno veliki šok za sve – kazao je gradonačelnik.
Ljudi su na ulicama šaputali, u nevjerici odmahivali glavama. Nitko nije mogao shvatiti što bi nagnalo čovjeka da u po bijela dana, pred svjedocima, puca u policajca. No, kako su dani odmicali, na površinu su počele isplivavati razne teorije o odnosu policajca i ubojice, koji su inače bili vršnjaci i susjedi u krapinskom naselju Bobovje, otkrivajući sliku čovjeka koji je bio hodajuća tempirana bomba.
Mračni um Marina Goluba
Već u ponedjeljak, 11. svibnja, došlo se do šokantnih spoznaja koje bi mogle biti povezane s cijelim slučajem. Pokazalo se da napad na Grileca možda nije bio slučajan ispad ludila, već kulminacija dugotrajne fiksacije na njega, ali i neke druge policajce. Naime, otkriveno je da je Marin Golub posljednjih tjedana intenzivno pratio drugog krapinskog policajca, čak mu se autom zaletio u dvorište, što je ovaj i prijavio. Zbog čega je na kraju oružje okrenuo prema Grilecu, pitanje je na koje vjerojatno nikada nećemo dobiti konačan odgovor. Navodno su ‘nešto imali’ još prije 20 godina, a u kuloarima se priča da je prije mjesec-dva Golub bio u policijskoj postaji, gdje se policajci, među kojima i Grilec, prema njemu i nisu, da se blago izrazimo, najnježnije odnosili. No, kao što smo rekli, to su kuloarske priče, u kojima svatko tko prepričava, doda još nešto svoje, da malo ‘začini’ svoju verziju.
Poznat sustavu
Utorak, 12. svibnja, donio je nove, uznemirujuće detalje iz prošlosti 52-godišnjeg ubojice. Marin Golub nije bio nepoznat sustavu. Pokazalo se da je ranije vlastitoj majci prijetio da će je ubiti sjekirom. Ova informacija otvorila je lavinu pitanja o funkcioniranju sustava zaštite mentalnog zdravlja i prevencije nasilja. Kako je čovjek s poviješću takvih prijetnji i očitim fiksacijama na policiju uopće došao u posjed vatrenog oružja? Kako je moguće da je nesmetano šetao gradom, kad mnogi svjedoci kažu da ‘nije baš bio svoj’ i da su s njime komunicirali onoliko koliko su morali? To su pitanja koja će još dugo mučiti hrvatsku javnost, a ponajviše obitelji i ubijenog i ubojice.
Tuga, suze i posljednji ispraćaj
Dok je policija sklapala mozaik zločina, Krapina se pripremala za najteži zadatak – oprost od svog sugrađanina. U utorak poslijepodne, PU krapinsko-zagorska izdala je dirljivo službeno priopćenje u kojem su se oprostili od tragično preminulog kolege Roberta Grileca.
U njihovim se riječima osjećala ne samo profesionalna sućut, već i duboka ljudska bol za čovjekom s kojim su dijelili ured, posao, strahove i pobjede.
Srijeda, 13. svibnja, bio je dan posljednjeg ispraćaja Roberta Grileca. Rijeka ljudi slila se na lokalno groblje. Bili su tu članovi shrvane obitelji, brojni kolege u uniformama i u civilu. Na ispraćaj su stigli i brojni visoki dužnosnici, ministar unutarnjih poslova, glavni ravnatelj policije, predstavnici lokalne i regionalne vlasti. Počasni plotun odjeknuo je bregima nad Krapinom, a zastava Republike Hrvatske predana je obitelji. U tim trenucima nije bilo mjesta za ljutnju ni za propitkivanje sustava; postojala je samo ogromna, nepremostiva praznina. Snimke i fotografije s tog ispraćaja obišle su Hrvatsku. Robert Grilec otišao je uz počasti koje zaslužuju oni koji svoj život stave na raspolaganje sigurnosti svojih sugrađana.
Epilog: Smrt ubojice i tišina koja ostaje
I dok su Krapinčani pokušavali prihvatiti surovu stvarnost, na bolničkom odjelu intenzivne njege odvijala se paralelna drama. Marin Golub, čovjek s metkom u glavi kojeg si je sam ispalio, danima je ležao priključen na aparate. Liječnici su učinili sve što je u njihovoj moći, ne praveći razliku između heroja i zločinca, no ozljede su bile preteške.
U petak, pet dana nakon što je prolivena krv u krapinskom kafiću, stigla je vijest da je Marin Golub preminuo u bolnici. Smrt Marina Goluba zatvorila je jedno tragično poglavlje, stavila ‘točku na i’ u policijskom dosjeu, ali je uskratila i suđenje na kojem bi se, možda, saznali pravi motivi ovog bezumnog čina. Njegove tajne, njegovi demoni i razlozi zbog kojih je povukao okidač otišli su s njim u grob.
Danas, šest dana nakon krvavog ubojstva, Krapina pokušava udahnuti novi život. Ljudi ponovno sjede u kafićima, nedjelja će sutra ponovno svanuti uz crkvena zvona i miris kave. Ali grad vjerojatno više nikada neće biti isti, a jedna policijska značka ostat će spremljena u kutiji, kao trajni podsjetnik na cijenu koju plaćaju oni koji stoje na prvoj liniji obrane našeg mira, ali i na sve manjkavosti sustava u kojem živimo.
