Ova sezona krapinskog Zagorca stane u nekoliko rečenica – Na početku sezone, pogled na roster budio je skepsu i zabrinutost među navijačima. No, momčad je na terenu pokazala prkos, utišala kritičare i ispisala povijest. Sezonu završavaju na čudesnom drugom mjestu u jakoj ligi – 3. NL Centar, uz ponosno podignuti pehar županijskog Kupa kojeg su donijeli tamo gdje pripada – i zato treba odati priznanje stručnom stožeru predvođenim glavnim trenerom Pericom Vidakom te trenerima Bojanu Žižiću, Tomislavu Pelinu i fizioterapeutu Igoru Sekušaku a svakako i igračima: vratari Matija Bruči i Leo Sinković te igrači u polju Andrej Landripet, Dario Frinčić, Grga Štimac, Jakov Prigorac, Ivan Jazbec, Karlo Stiperski, Filip Pavlinić, Matej Čičković, Mihael Dlesk, Jura Štimac, Karlo Krznar, Mihael Turniški, Lukas Hlebec, Petar Kovačić, Luka Presečki, Ivan Krznar, Noa Rihtar, Martin Kučko, David Plavić te mlađahni David Cigula i Roko Peruško. Svakako ne smijemo zaboraviti i igrače koji nisu igrali u proljetnom dijelu sezone ili zbog ozljeda ili zbog prelaska u drugi klub kao što su Agbonkhese Joshua Akhimen, Filip Hanžić, Luka Kereša, Luka Ružak, Sandro Petrović i Petar Bračević.
Krapinski Zagorec završio je prvenstvenu utrku sa 61 osvojenim bodom na drugom mjestu iza prvaka Inkera iako smo dojma da je bilo samo malo više poštenja i pravde te svakako mrvica sreće o prvaku bi se odlučivalo u posljednjem kolu u izravnom srazu s Inkerom.
Ova mlada ekipa, jedna od najmlađih u ligi, imala je drugi napad lige sa 62 postignuta gola (2,06 golova po utakmici) i drugu obranu lige s 29 primljenih pogodaka (0,96 gola po utakmici) i ostvarila je povijesni rezultat koji će biti teško oboriti. Naime, u proljetnom dijelu sezone upisala je 11 uzastopnih utakmica bez poraza odnosno devet uzastopnih pobjeda jedan remi i nakon toga još jednu pobjedu. Taj niz trajao je od 17. do 28. kola odnosno od 7. ožujka do 16. svibnja 2026. godine.
Kako to izgleda u očima statistike (minutaža, asistenti, strijelci, MVP) je uvijek varljivo. Naime, da li više vrijedi 10 asistencije ili 5 golova, da li više vrijedi dobar pas ili sav onaj “prljavi“ posao koji netko radi svih 90 minuta, da li vrijedi više broj odigranih minuta od manje odigranih… i mogao bi tako u nedogled.
Ipak statistika govori sljedeće.
Najveću minutažu imao je Dario Frinčić (2588 minuta), a zatim slijede s 2520 minuta Matija Bruči i Grga Štimac, četvrti je Matej Čičković (2497), peti Karlo Stiperski (2423) a brojku šest zaključuje kapetan Andrej Landripet (2336 minuta), a brojke od sedam do deset zaključuju Filip Pavlinić (1964), Jakov Prigorac (1765), Karlo Pavlinić (1672) i Mihael Dlesk (1411), itd.
Najbolji strijelac je Matej Čičković s 18 pogodaka a dalje slijede Karlo Stiperski s 12, Jura Štimac s 8, Joshua sa 6, Dlesk 5, Filip Pavlinić 4 gola, itd.
Kad se govori o asistencijama uvjerljivo je najbolji asistent Karlo Stiperski s 13, a drugo, treće i četvrto mjesto sa 7 asistencija dijele Filip Pavlinić, Mihael Dlesk i Matej Čičković. Iz ova dva segmenta (strijelac i asistent) lako je doći do tzv. MVP igrača a to su s istim brojem bodova – 25 – Karlo Stiperski i Matej Čičković.
Treba spomenuti i odličnog vratara Matiju Bručija koji je u 28 odigranih utakmica, primio 25 golova ili 0,89 po utakmici, imao čak devet čistih mreža što daje odličan postotak od 33 posto a njemu se dobrim obranama pridružio i mladi Sinković koji je u Kupu odigrao dvije utakmice i imao dva clean sheeta te u dvije utakmice prvenstva ima jednu čistu mrežu.
Trener Perica Vidak gledajući broj odigranih utakmica najviše je koristio usluge Darija Frinčića i Mateja Čičkovića, obojica s po dvadeset devet nastupa, dok su Matija Bruči, Grga Štimac, Karlo Stiperski i Ivan Jazbec gotovo uvijek bili u zapisniku, po dvadeset osam puta.
Osvrt na samu sezonu je vrlo jednostavan. Naime, Zagorec je izgubio naslov prvaka još ujesen kada je u sedmom kolu svladao Ponikve, 2:1, i preuzeo prvo mjesto na tablici da bi nakon toga uslijedila “viša sila“! Slijedio je čudan remi u Prečkom (suci kažnjeni, opa.) a izgubljena dva boda, zatim u Bistri (suci kažnjeni, op.a.) a izgubljena tri boda uz neplanirani poraz od Tigra Sv. Nedelja na svom terenu. Nakon toga sve se svodilo na bezuspješnu utrku za odbjeglim Inkerom.
Tako nešto nije sprječavalo igrače Zagorca da uporno i s velikom željom dostignu lidera prvenstva, dali su maksimum maksimuma!
I zato – tko je ove sezone disao s većom željom? Brule na golu sa svojim nemogućim obranama? Laki koji drži stranu i probija bok? Možda neprobojan duo Frina i Grga, ili mali Prigi koji na lijevoj strani uči od svog kapetana? Teško je izdvojiti ikoga: od ratnika Jaze i neumornog Fiće Pavlinića koji je pretrčao kilometre, preko Stipe s njegovim asistencijama i golovima, do Čička koji ruši obrane i postiže pogotke te malog Jure koji je došao i rekao “Evo me. Zabijam i asistiram!“. Dodajte tome Karla Pavlinića i Mihu koji siju pometnju na lijevoj strani, pa Karla Krznara s pasom koji očarava… Ovaj popis nema kraja. Svaki dečko koji je ove sezone disao za plavi dres, pa makar i na dvije minute, utkao je sebe u ovaj uspjeh. Bili su jedno srce i jedno tijelo. Ekipa koja ne priznaje poraz, već samo borbu do zadnje sekunde i zajedničku želju za pobjedom.
Dečki su pokazali su da su kompaktna i hrabra momčad koja ne priznaje poraz, već isključivo borbu i zajedništvo.
Sve ovo začinili su osvajanjem Kupa NS KZŽ!
I za kraj, a vjerujem da bi se i plavi dečki iz Podgore složili sa mnom kad govorim o navijačima – Vi ste žila kucavica ovog kluba. Hvala vam što ste na svakom gostovanju njihov glas pretvorili u grmljavinu i što ste na tuđim stadionima stvarali atmosferu njihovog doma. Kada je bilo najteže, vaš huk s tribina bio je njihov dvanaesti igrač koji ih je gurao do pobjede. Prešli ste kilometre i kilometre, nadglasali domaćine na njihovim terenima i pokazali što znači bezuvjetna ljubav prema dresu. Njihov domaći teren bio je tamo gdje ste bili vi. Hvala najboljem dvanaestom igraču na svijetu! I još jednom – Hvala vam što ste ih pratili kroz svaku pobjedu i poraz, na domaćem terenu i na gostovanjima, ostavljajući srce na tribinama baš kao i oni na terenu.
